Devetoga dana devetnice pred blagdan blažene Marije Propetoga, u četvrtak, 8. srpnja u poslijepodnevnim satima u Blato je stigao mons. Giorgio Lingua, apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj, u pratnji fra Domagoja Volarevića, profesora na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U Vela Luci su ga dočekali provincijalna predstojnica Družbe Kćeri Milosrđa s. M. Emila Barbarić i predsjednik Općinskoga vijeća Želimir Bosnić, a po dolasku u Blato na plokati ispred župne crkve župnik don Željko Kovačević, općinski načelnik Ante Šeparović i njegov zamjenik Perica Bačić, crkovinari, članovi bratovština sv. Vincence i Svih svetih, glazba sv. Vincence, časne sestre Kćeri Milosrđa i ministranti. Nakon kratke molitve u župnoj crkvi i župnikova pozdrava mons. Lingua je zahvalio na dobrodošlici. Zatim je posjetio svetište bl. Marije Propetoga gdje su ga dočekale njezine duhovne kćeri, a dobrodošlicu mu je zaželjela mjesna predstojnica s. M. Domagoja Marić.

 

Na uočnicu blagdana uvriježilo se održavanje procesije od blaženičina svetišta do njezine rodne kuće i polaganje vijenca, a u njoj su sudjelovali bratimi, djeca iz vrtića »Marija Petković«, časne sestre, župni zbor i svećenici. Vijenac su nosile Jelena Bačić, Nora Nobilo i Kaća Marinović, u pratnji osam dječaka, svi predškolci u narodnim nošnjama, a vijenac je ispod spomen ploče uz župnikovu pomoć postavila Kaća.

 

Potom je predvoditelj euharistijskoga slavlja župnik don Željko Kovačević blagoslovio svijeće s blaženičinim likom. Molitvu Večernje pjevali su bratimi i veliki župni zbor, koji je predvodio i liturgijsko pjevanje pod vodstvom s. M. Julijane Beretić, a svirao je Frano Bosnić. U koncelebraciji su bili don Josip Galić, župnik župe Presvetoga Srca Isusova u Potocima kod Mostara i don Branimir Bevanda, mladomisnik iz Mostara. Donosimo nekoliko misli iz propovijedi:

 

»Sveti koje slavimo u Crkvi svakom su vjerniku, a posebice svećeniku, izazov u nasljedovanju. Gledajući svece i blaženike shvatimo koliko smokao ljudi maleni, a koliko nas Bog treba, unatoč toj našoj malenosti. Malen si jer nažalost svojim snagama ne možeš puno učiniti. Dogodit će ti se da ćeš se razdati, da ćeš izgorjeti, da te nitko neće razumjeti, da ćeš sebe staviti poput svijeće na oltar, gorjet ćeš za Božju riječ, a svijet te neće razumjeti. Neće te razumjeti ni oni tvoji najbliži jer, kad se čovjek daje iskreno i otvorena srca, onda ga jedino može razumjeti onaj koji gaje stvorio i pozvao. Zato Božja riječ teško zaživljuje u ljudskim srcima. Sve nas to kao vjernike, bez obzira na primljene sakramente kršćanske inicijacije, poziva na novu evangelizaciju. Što znači nova evangelizacija? Ona je upućena vjernicima, danas ovdje nama, u našem Blatu gdje su naši pređi već stoljećima kršteni. Upućena je nama koji imamo i čuvamo svoje običaje i svoju tradiciju, nama koji često slabo čujemoBožju riječ, ako je uopće čujemo. Srce nam je zatvoreno i još uvijek kao krštenici ne izgaramo za svoga Krista. A bl. Marija Propetoga je sva gorjela i izgarala za Krista propetoga. Sva je izgarala za Isusa, svoju ljubav, i nije joj bilo teško napustiti sigurnost svoga rodnoga mjesta i otići u daleke krajeve da i tamo bude živa svjedokinja Krista uskrsloga, da posvjedoči čovjeku u samoći, bijedi i beznađu da je biti čovjek ljubavi istinsko kršćansko poslanje.

 

Sveta Majka Terezija iz Kalkute govorila je da neće moći izliječiti sve gubavce, ali može barem nekima od njih dati poljubac da umru u ljubavi. Zna da je u tom trenutku dala puno. To bi nam trebao biti poticaj da svatko od nas bude takav poljubac drugome, da tako navijestimo Božju riječ. Taj navještaj pokazuje se životom i izgaranjem za Krista. Zato nas bl. Marija Propetoga potiče da budemo ljudi za druge, za one koji nas često neće razumjeti, ali će biti svjesni toga da im dajemo ono za što izgaramo, a to je Bog koji je veći i darežljiviji od nas samih. Zato želimo danas zajedno moliti našu blaženicu da svakome od nas svijetli, da budemo misionari radosne vijesti, prije svega u svom obiteljskom okruženju, u svom domu, da po nama naši najbliži osjete da smo protkani Božjom riječju. Ta riječ nije bilo kakva riječ, ako se po njoj iskreno živi. Ako se Božja riječ ne živi,biva samo fraza, fraza koja može i ubiti čovjeka. Neki se priznaju kršćanima, a da se nikad ne pomole Bogu, ne napoje se na izvoru čitajući Sveto pismo, ne ispovijedajuse niti idu na pričest, nedjeljna im misa nije susret s uskrslim Gospodinom jer ga ne doživljavaju kao radosnu vijest. Tu radosnu vijest kršćanin treba govoriti svojim životom. Naša je blaženice u nebeskom Ocu promatrala milosrdnoga Boga. Ona je živjela u Isusu Kristu. Nije pobjegla od njegova križa jer je i njezin život bio protkan i patnjom i mukom i boli. Ona je dopustila da bude obasjana Božjim svjetlom. Zato je zamolimo da moli Isusa da svatko od nas u svom životu doživi taj susret s Bogom. Ne samo u vječnosti, nego sad, u ovome trenutku da doživimo da smo njegova ljubljena djeca i da iz toga Božjeg milosrđa živimo za drugoga.«

 

Euharistijsko je slavlje završilo blagoslovom s relikvijarom bl. Marije Propetoga koji je potom postavljen na njezin oltar u župnoj crkvi gdje su se vjernici mogli zadržati u osobnoj molitvi.

 

Družba Kćeri Milosrđa

mpp8 7 2021 Blato 1

mpp8 7 2021 Blato 2

mpp8 7 2021 Blato 3

mpp8 7 2021 Blato 4

mpp8 7 2021 Blato 5

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here