Predstavnici Dubrovačke biskupije sudjelovali su na Šestom hrvatskom socijalnom tjednu održanom 22. i 23. listopada u kombiniranom obliku, dijelom u sjedištu Hrvatske biskupske konferencije u Zagrebu, dijelom u (nad)biskupijama u Hrvatskoj. Tjedan je organizirao Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve, a tema je bila „Demografija – iseljavanje – migracije“.

 

Moderatorica za Dubrovačku biskupiju bila je Željana Lučić koja je uz tehničku podršku Dominika Čivljaka organizirala praćenje i sudjelovanje iz bivšeg samostana sv. Klare u Dubrovniku. Kao predstavnice Dubrovačke biskupije na skupu u Zagrebu sudjelovale su djelatnice Caritasa Dubrovačke biskupije Tereza Buconić i Petra Pavković.

 

„Lijepo je bilo što smo dobili priliku sudjelovati bar na ovaj online način na Šestom hrvatskom socijalnom tjednu“, kazala je sudionica u online prijenosu Ana Matić. „Imala sam prigodu, uz ostalo, čuti brojne statističke podatke koji prikazuju sadašnje stanje s obzirom na demografsku situaciju i procese iseljavanja, kao i one koji pružaju realnu sliku naših obitelji i mnogo toga s čime se one nose. Naravno da je ključno pitanje što možemo učiniti kako bi se situacija bar malo poboljšala. Na skupu su dati neki prijedlozi. Situacija je danas takva da, nažalost, radimo s ostatkom, s onima koji su ostali i to također treba imati na pameti.“

 

„Iznimno smo zahvalne što smo imale priliku nazočiti Šestom hrvatskom socijalnom tjednu i slušati renomirane stručnjake, sudjelovati u diskusijama te susresti predstavnike biskupija iz cijele Hrvatske, kao i Caritasove mreže. Nakon pandemijskih ograničenja, još više cijenimo ovakav oblik susreta, koji daju viziju za daljnje djelovanje. Teme koje smo u predavanjima, ali i diskusijama obradili, jako su važne za naš narod, Crkvu, Biskupiju, ali i za nas osobno kao i naše profesionalno opredjeljenje. Nadamo se kako će nam sve što smo naučile koristiti kako bismo više promišljali o konkretnim odgovorima na trenutna najvažnija socijalna pitanja“, kazale su Buconić i Pavković.

 

Katolička Crkva u Hrvatskoj okupila je na ovom skupu relevantne stručnjake koji su od mjerodavnih vlasti i svih važnih čimbenika u hrvatskom društvu tražili konkretne korake u rješavanju demografske krize i s njom povezanih pitanja iseljavanja, useljavanja te suvremenih migracija. Na skupu je sudjelovalo dvjestotinjak sudionika, od čega 34 predavačice i predavača iz cijele Hrvatske koji su pod različitim su vidovima razmatrali iznimno važnu i aktualnu temu.

 

Na koncu Šestog hrvatskog socijalnog tjedna svi sudionici su donijeli deklaraciju. Želje i zahtjevi iz Deklaracije, oblikovani su u niz točaka:

 

”Na tragu socijalnoga nauka Crkve, a na temelju analiza i rasprava na Šestom hrvatskom socijalnom tjednu o iznimno teškom i alarmantnom stanju u hrvatskom društvu u odnosu na demografsku situaciju i s njom povezana pitanja iseljavanja, useljavanja i suvremenih migracija, želimo i tražimo sljedeće:

 

1. Usporavanje negativnih demografskih trendova kao preduvjet ublažavanja populacijske polarizacije i ekonomske neravnoteže u regionalnom kontekstu.

 

2. Demografski razvoj kao prioritetno hrvatsko nacionalno i strateško pitanje što pretpostavlja dugoročnu strategiju gospodarskoga razvoja na temelju kojega će se omogućiti demografsku revitalizaciju.

 

3. Očekujemo sveobuhvatne i djelatne javne politike koje uključuju formalne /državne i neformalne/civilne aktere u njihovu kreiranju. Njihovo oblikovanje treba uključivati prožimanje i suglasje različitih sfera: obiteljske, populacijske, stambene, migracijske i drugih u cilju donošenja politika koje mogu polučiti rezultate u ublažavanju negativnih populacijskih i migracijskih trendova.

 

4. Tražimo cjelovitu provedbu postojećih i budućih strateških dokumenata uz uvođenje transparentnih kontrolnih mehanizama koji će osigurati praktičnu primjenu mjera u zadržavanju sadašnjega i privlačenju novog stanovništva, povratnika i useljenika.

 

5. Negativni demografski procesi su, različitim intenzitetom, zahvatili gotovo cjelokupni prostor Hrvatske, stoga ga nije uputno dijeliti na kategorizirana područja po indikatorima demografskog stanja. Mjere populacijske politike trebalo bi provoditi na cjelokupnom prostoru Hrvatske, a koordinirati s tri upravne razine: državnom, županijskom i gradsko/općinskom. Na ovaj bi se način pojačao sinergijski učinak mjera te poboljšala kvaliteta praćenja učinka mjera na sve tri prostorne razine. Jednako je važno, osim upravne razine, u aktivnosti i mjere, od planiranja do implementacije, uključiti i lokalno stanovništvo kroz različite modele participativnog upravljanja.

 

6. Usporavanje negativnih demografskih kretanja u Hrvatskoj nije moguće provesti bez podizanja stope nataliteta. U tom smjeru bi svakako trebalo propitati učinkovitost sadašnje stambene politike prema mladim obiteljima temeljene na subvencioniranju stambenih kredita. Smatramo da bi mjera bila učinkovitija kada bi je obitelji mogle koristiti ne samo na početku obiteljskog života, nego i kasnije, sukladno povećanju broja djece. Stoga bi kombinirani model (kupovina/najam stana) mladim obiteljima u početku osiguravao pristupačan najam stambenog prostora potpomognut od strane jedinica lokalne samouprave, a nakon njihova formiranja može im se ponuditi subvencionirani stambeni kredit.

 

7. Na Šestom hrvatskom socijalnom tjednu poseban naglasak je stavljen na obitelj kao temeljnu jedinicu društva koju je potrebno iznova staviti u središte nacionalnih interesa i prioriteta. Tražimo veća ulaganja u obiteljsku politiku i djecu u Hrvatskoj bez čega je iluzorno očekivati demografsku revitalizaciju Hrvatske.

 

8. Nedopustiva je ravnodušnost kojom se u Hrvatskoj promatra novije iseljavanje hrvatskoga stanovništva. Određeni podaci govore da je u posljednjih deset godina, to jest između 2011. i 2020. godine iz Hrvatske iselilo oko tristo tisuća stanovnika. Međusobno optuživanje i traženje krivaca za takvo stanje nije i neće riješiti problem već svehrvatski nadstranački konsenzus po tom pitanju.

 

9. U Hrvatskoj je potrebno uspostavljati praksu natjecanja u rješavanju problema, a ne u njihovu što boljem opisivanju te pronalaženju krivaca za pojedine probleme. U Hrvatskoj imamo jedno od najnižih povjerenja u institucije i evidentiran rast autoritarnosti, posebice kod mladih. Hrvatske institucije moraju sve učiniti kako bi se vratilo povjerenje građana u njihovo djelovanje. To je moguće učvršćivanjem dobrih praksi, te usmjeravanjem institucija na rješavanje problema građana. Za to je potrebna reforma javne uprave koja će omogućiti više odgovornosti, a time i učinkovitosti u brizi za opće dobro.

 

10. Potrebno je ozbiljno uzeti u obzir problematiku useljavanja u Hrvatsku sa svim pozitivnim i negativnim što taj proces nosi sa sobom.

 

11. U privlačenju stanovništva potreban je aktivan pristup kako bi se izbjegli parcijalni i stihijski modeli koji eventualno zadovoljavaju samo pojedine segmente tržišta rada, odnosno potrebno je donošenje jasne imigracijske politike. Promocija zemlje, njezinih prednosti, kvalitete života, sigurnosti traži uključivanje svih zainteresiranih aktera u osmišljavanju programa privlačenja stanovništva. Pritom programi useljavanja i integracije moraju imati jasno definirana prava i obveze useljenika. U njihovu kreiranju mogu se koristiti uspješni primjeri zemalja koje imaju duge prakse useljeničkih i integracijskih politika uz poštivanje hrvatskog jezika, kulture i tradicije.

 

12. Posebnu pozornost treba posvetiti povratnoj migraciji. U tom pogledu povratnicima treba omogućiti što bezbolniji povratak vezano uz smanjenje poteškoća ili/i uklanjanja prepreka u administrativnom ili pravnom smislu kako za pojedince tako i za čitave obitelji.

 

13. Suvremeni migrantski tokovi globalna su pojava, ali postoji razlika između sadašnjih i prijašnjih migracija. Novija povijest pokazuje da su migracijski procesi neizbježni, samo je pitanje na koji način će se oni odvijati u budućnosti.

 

14. Potrebno je razlikovati status izbjeglica od statusa migranta. Izbjeglice su u životnoj opasnosti i suvremene su države dužne pronaći načine kako im pomoći i osigurati im siguran boravak u zemljama koje su ih primile. Migranti u pravilu traže bolji život. I tu valja biti solidaran. Svakako u oba slučaja treba poštovati red i zakonitost, jer nije pomoć utopljeniku ukoliko se spasitelj i utopljenik zajedno utope. Pomoć treba biti organizirana, orijentirana na rješavanje generatora problema vodeći, s jedne strane, računa o zaštiti domicilnog stanovništva kako bi se izbjeglo kršenje zakona, nasilje i mogući kaos. S druge strane, stoljetna tradicija Crkve u hrvatskom narodu i tradicija gostoljubivosti hrvatskoga naroda traži od nas da svakom čovjeku dobre volje omogućimo, u danim okolnostima, život dostojan čovjeka.”

 

Hrvatski socijalni tjedan kao ustanova HBK održava se periodično, a posljednji 5. HST održan je 2011. godine, također u sjedištu HBK u Zagrebu.

 

IKA/Caritas DB/A.T.

21 6hst 01

21 6hst 02

21 6hst 02a

21 6hst 03

21 6hst 04

21 6hst 05

21 6hst 06

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here