More je sastavni dio njezinog života od djetinjstva, ali i velika ljubav, koja je potaknula da svoj život i karijeru vidi na beskrajnim plavim prostranstvima. Antonela Đuraš studentica je diplomskog studija Pomorstva na Sveučilištu u Dubrovniku, ali i odnedavno prva ženska predsjednica Studentskog zbora. Ova mlada žena ruši predrasude i željno iščekuje kadeturu, nada se na tankerima. A u međuvremenu svoje slobodno vrijeme provodi pomažući dubrovačkim studentima u namjeri da probudi uspavane dubrovačke zime i oživi cjelogodišnje sadržaje za ovu populaciju u Gradu.

Antonela je rođena u Dubrovniku, ima tek 23 godine, ali i jasnu viziju svoje budućnosti. Osnovnu školu završila je u Lapadu i Gružu, a nakon završene srednje škole Arhitektonskog tehničara odlučila je studirati nautiku.

-More je sastavni dio mog života. Cijeli sam život s babom i didom na ribanju, na barkama i brodovima. To je posebna ljubav koja se rađala od malena,  a i dan danas je ostala. Pomorski fakultet, odnosno nautika mi je došla, kao prirodan slijed.

Je li studij ispunio tvoja očekivanja?

Jest iviše od toga. Odnosi između studenata i profesora  i svih djelatnika su na visokom nivou. Atmosfera je obiteljska. Dobro se osjećam. Naše je Sveučilište malo i malo je studenata. Svi  se dobro poznamo pa je lakše raditi i učiti. Za nautiku sam se odlučila jer mi se jako sviđa način rada i ustrojstvo na brodovima.

Što ti je bilo najteže, a što najdraže na studiju?

-Najteže mi nije ništa, a najdraži su mi zapravo svi stručni predmeti vezani uz navigaciju.

Nakon prediplomskog studija nautike, Antonela je upisala i diplomski studij pomorstva na kojem sada studira, a uskoro je očekuje i kadetura.

-Kadeturu nisam još odradila, mada  imam mogućnost već sad, odnosno po završetku treće godine prediplomskog studija. Preuzimanjem vodstava Studentskog zbora u prosincu prošle godine, odlučila sam prvo završiti 4. godinu studija. Kadeturu planiram u periodu diplomskog studija, a kad će se realizirati još uvijek ne znam. Iz ove perspektive, gdje još uvijek ne znam što me čeka, voljela bih da to bude tanker.

Je li te malo strah poći 12 mjeseci na brod?

-Straha nemam, više je to iščekivanje nečeg novog i iskustva mog poziva u kojem se nadam naći. Jedva se čekam otisnuti na more i odradit taj prvi korak.

Jesi li se dosada možda susretala s predrasudama, kao jedna od rijetkih žena koja je pomorstvo odabrala kao svoju karijeru?

-Uvijek postoje pojedinci kojima je žena u pomorstvu čudna pojava i ne mogu shvatiti zašto bi žena išla na takvo nešto. Predrasude smatram kao brigu tih ljudi koji se brinu kako ću ja dalje.  Uvijek pokušavam objasniti da je to moj poziv i da se vidim baš u tome. Naravno da razmišljam i o obiteljskom životu i majčinstvu, no to su prirodne stvari koje će se, ako trebaju dogoditi, i vjerojatno i prirodno posložiti.

Ima li na Sveučilištu još studentica pomorstva?

-Studentice pomorstva su rijetke. Ne samo u nas, nego i u svijetu. Udio žena u pomorskim zanimanjima je samo 3 posto u cijelome svijetu. Ipak imam u Dubrovniku kolegicu i prijateljicu, koja je godinu dana starija od mene i odradila je već 7 mjeseci kadeture. Mi žene koje se odlučimo za pomorstvo i more, imamo tu jednu zajedničku crtu, a to je da smo malo drugačije od drugih i dobro se međusobno razumijemo.

Jesi li imala dosada priliku upravljati nekim brodom?

Upravljala sam barkama i ribaricom od 12 metara, a imala sam priliku jednom sudjelovati u vožnji trajekta na Jadranu.

Pomorci kažu da su dvije godine diplomskog studija nebitne za napredovanje na brodu. Zašto si ih ti odlučila upisati odmah, nakon završenog preddiplomskog studija?

-Diplomski studij je više namijenjen zapošljavanju na kopnu. Upisala sam ga jer smatram da trebam osigurati budućnost, a kad sam već u fazi učenja, nisam je htjela prekidati. Ipak svoj posao vidim na moru i voljela bih da uspijem na brodu. A u daljnjoj budućnosti vidim se i na kopnu. Zvršetak diplomskog studija mi nudi i tu puno mogućnosti.

U prosincu si na studentskim izborima izabrana za predsjednicu Studentskog zbora Sveučilišta u Dubrovniku. I to prvu predsjednicu. Koji su to problemi koji muče dubrovačke studente?

-Za mene je to novo iskustvo, a stječem stalno i neka nova znanja. Problemi dubrovačkih studenata su sadržaji i aktivnosti koje nisu vezane za nastavu. Tijekom zime, Grad utone u san jer smo okrenuti turizmu i sezoni. Zato kao grad uskratimo studentima neke aktivnosti, koje drugdje imaju. Smatram da su dosada i manjak aktivnosti najveći problem naših studenata.  Smještaj koji je dosada bio problematičan,  izgradnjom studentskog doma je riješen. A mi novi članovi Zbora ćemo se truditi povećavati studentski standard u Dubrovniku.

Što ustvari radi Studentski zbor? Čemu on služi?

-Studentski  zbor je tijelo koje predstavlja studente i uz pomoć kojeg oni sudjeluju u radu sveučilišta.  Predstavnici  studenata imaju svoj glas i u Senatu , najvišem tijelu Sveučilišta. Zbor raspisuje natječaje za studentske projekte, organizira razna događanje i aktivnosti.  Ja kao predsjednica sudjelujem na sjednicama Hrvatskog studentskog zbora. Studenti su nam glavna preokupacija. Na usluzi smo za pomoć i razna pitanja. Ustvari služimo kao spona između studenata i uprave Sveučilišta.

Kako se financira Studentski zbor?

-Financiramo se sredstvima Ministarstva znanosti. Proračun studentskog zbora je 300 000 kuna. Dio sredstava, odnosno jedna trećina ide na studentske projekte, koje prijavljuju studenti. U travnju je završio natječaj studentskog zbora, te natječaj  Studentskog centra. Studentski zbora dodijelio je 107 000 kuna projektima koje su prijavili studenti.

Ostalim sredstvima financiramo projekte Zbora, također namijenjene studentima. Mogu najaviti i novi projekt, za koji se nadamo da će biti dobro prihvaćen. Riječ je o projektu  Unidu menga kojim ćemo studenticama na Sveučilištu osigurati besplatne menstrualne potrebštine.

Za sljedeći semestar  planiramo organizaciju studentskog putovanja, ponovnu akciju dobrovoljnog darivanja krvi, razne konferencije, panel rasprave, naravno zabavne sadržaje i slično.

Osim toga 27. travnja organiziramo humanitarnu akciju za pomoć djeci Ukrajine, a potom 14. svibnja i UNIDU Sportski dan,  gdje želimo privući studente da se aktiviraju. Dan je osmišljen kao druženje uz sport i to studenata, profesora, ali i alumna. To je dobar način da se povežu studenti i profesori.

I na kraju razgovora s ovom mladom i energičnom djevojkom, zanimalo me ima li ona slobodnog vremena i kako ga provodi?

-Paslobodnog vremena je jako malo, većinu trošim uglavnom na rad u Studentskom zboru, a kad ipak nađem vrijeme za sebe čitam, šetam i treniram.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here