Renata Zlatković je nadahnuta autorica brojnih romana, priča, slikovnica, po profesiji je psihologinja i pedagoginja, ali i knjižničarka. Najradije piše za mlade i djecu, a danas objavljujemo ulomak iz njene terapeutsko – edukativne slikovnice “Nosonja”, najnovijeg izdanja “Slagalice” koje još nije predstavljeno čitateljima.

Nosonja

(Slagalica, Dubrovnik, 2021.)

Iznova su se bacili u potragu. Pridružili su im se i Sofija, Berta i Filip. Ispočetka nisu imali uspjeha. Neki su čak pomislili da je nastradao od ruke onih lovaca ili da se utopio u Velikoj rijeci, pa su bili još utučeniji. Mučio ih je i jak osjećaj krivnje.

A onda su jednog dana zmija, papiga i majmun nabasali na mravojeda. Sjedio je na obali Velike rijeke i promatrao vodene ljiljane i sunčeve zrake kako ih miluju.

„Vrati sssssssssse sssssssssssss nama u Dolinu kakaovca.“ rekla je Sofija.

„Svi su se veoma zabrrrrhhhhinuli kad si nhhhhhhhhestao. Već neko vrrrrrrrhhhhhhhhijeme trrrrrrhhhhhagaju za tobom.“ obavijestila ga je Berta o najnovijim aktivnostima njegovih donedavnih susjeda.

„Jako se kaju što su bili zločesti prema tebi. Sad se to promijenilo.“ dodao je Filip i vragolasto se iskesio kako to samo majmuni umiju.

„A hoćete li vi ostati sa mnom u Dolini kakaovca?“ upitao je Adrijan.

„Naravno!“ odgovorili su uglas, a Sofija je još rekla: „Pa nisssssssssssssmo ssssssssssssssse valjda uzalud otisssssssssssssnuli na dalek, nessssssssisguran i opassssssssssssssan put!“

Adrijan je bio toliko sretan što se ponovno sastao s troje starih prijatelja da su ga bez mnogo muke uspjeli nagovoriti da se vrati uzvodno. Ondje su ga sve životinje dočekale s radošću, toplinom i pažnjom koju nije očekivao, pa se onaj osjećaj povrijeđenosti koji ga je bio preplavio odmah istopio. 

Što još reći? Možda to da nijedan stanovnik Doline kakaovca Adrijanov nos više nije ni zapažao, a kamoli poželio izreći svoje mišljenje o njemu. Voljeli su mravojeda onakvog kakav jest.

A on? On se s vremena na vrijeme penjao na ono stablo. Ali samo zato kako bi uživao u pogledu na meke obrise smaragdne prašume ispresijecane mrežom srebrno-plavih rijeka i njihovih užih i širih rukavaca. Da, to je bio jedini razlog koji ga je sad mogao natjerati da se povuče u osamu. I dobro da je tako, nije li?

Što se tiče ružičastih dupina, nije ih zaboravio, niti je odustao od susreta s njima. Samo ga je malo odgodio. Znate li zašto je tako odlučio? Zato što od snova nikad, ali zbilja nikad, ne treba odustati.

Renata Zlatković je književnica po opredjeljenju. Jedan studij (Psihologija i pedagogija) pomaže joj pri pisanju; diplomom drugog (Knjižničarstvo) zarađuje za život. Piše za djecu, mlade (najradije) i odrasle. Povremeno ilustrira i piše pogovore i predgovore za svoje i tuđe knjige. Od 1998. do danas objavila je deset romana, sedam slikovnica, tri zbirke priča i jednu zbirku dramskih tekstova. Ne, nije omaška – ovdje nema poezije (a neće je ni biti!). Bude li sve išlo po planu, do kraja ove godine iz tiska će izaći još tri njene slikovnice i roman za mlade. Osnivačica je i tajnica Društva za afirmiranje i promicanje knjige i stripa Slagalica; članica je Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade i Matice hrvatske – Ogranak Dubrovnik.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here