Naš sugrađanin, Dubravko Jakovljević gotovo pola svog života vezao je uz izradu replika karata. Ovaj 32-godišnjak, isprva je bio prodavač, potom se uključio i u proces izrade, a potom je s djevojkom Tanjom Radman od prethodnih vlasnika otkupio AEternu. Iako su srasli s Gundulićevom poljanom, našom placom, na kojoj se već dugi niz godina nalazi njihov štand, konstantno su u potrazi za adekvatnim prostor u kojemu bi otvorili i butigu.

Više sreće po tom pitanju imali su u Zagrebu gdje su nedavno otvorili prvu trgovinu u kojoj kupcima nude karte inspirirane poviješću našeg glavnog grada. Želja im je u skorije vrijeme poslovanje proširiti i na Istru.

Na pitanje je li strast prema kartama ono što ga i dalje pokreće i drži u poslu Dubravko nam je odgovorio da se ne radi samo o tome.

“Tu je i znatiželja, poslovne ambicije, pomicanje granica, ali i uživanje u poslovnoj samostalnosti. Oslobađajuće je i ispunjavajuće raditi po svom ritmu i svojim željama”, istaknuo je.

Sad već daleke 2006. godina, našeg današnjeg sugovornika Dubrovka Jakovljevića, mogli ste susresti điravajući Stradunom. Tad je obučen u renesansni kostim prodavao replike karata. Godinu dana ranije Mirko i Lana Matić osmislili su i osnovali AEternu. Nakon par godina Dubravko je i sam počeo sudjelovati u njihovoj izradi, da bi potom s djevojkom, 31-godišnjom Tanjom Radman podrijetlom iz Popovače , inače spisateljicom koja je dosad objavila tri romana, od Matića otkupio AEternu.

Odlučili ste se, očito vjerujući u njega, otkupili obrt od prethodnih vlasnika.

– Tako je, Mirko i Lana odlučili su poslovno krenuti u drugome smjeru, pa su ponudili da Tanja i ja preuzmemo posao, a s obzirom na to da sam ja tako dugo bio s njima u tome, jako sam se povezao s poslom i rado sam preuzeo kormilo.

Studirali ste arheologiju i etnologiju? Koliko vam formalno obrazovanje danas pomaže u poslovanju?

– Studirao jesam, međutim nikada nisam završio studij. Ostalo mi je nekoliko ispita. Bez obzira na to i arheologija i etnologija su među mojim najvećim ljubavima i definitivno su mi pomogle da više cijenim ovaj posao. Svakako pomaže i to što sam, zahvaljujući znanju stečenom na studiju, upoznao mnoge izvore koje koristimo u istraživanju novih motiva.

Jeste li ikad radili u struci? Imate li želju?

– Nažalost, nisam, osim nešto malo prakse na faksu. Svakako ne bih imao ništa protiv sudjelovanja na nekom istraživanju, ali za to, naravno, teško da bih imao vremena s obzirom na uzlaznu putanju ovoga posla.

Već dugi niz godina vas se može vidjeti na placi u Grad, gdje zapravo i prodajete karte. Jeste li možda razmišljali o otvaranju butige?

– Definitivno nam je otvaranje butige u planu, međutim, tu je uvijek stotinu problema, od najma, lokacije, isplativosti itd. Iako smo najnaklonjeniji našem obitavanju na Gundulićevoj poljani, ipak pratimo oglase za prostore uzimajući u obzir da se može pojaviti dobra prilika.

Proteklih nekoliko godina i vi ste među onima koji od Grada dobivaju subvenciju za poticanje tradicijskih obrta. Koliko vam to znači?

– Već više godina dobivamo subvenciju Grada Dubrovnika za tradicijske obrte na čemu smo iznimno zahvalni. Puno nam to znači jer, kao i puno drugih poslova iz Dubrovnika, većina zarade nam dolazi od sezone, a kako se troškovi obrta plaćaju cijelu godinu, kao i materijal za izradu naših proizvoda, ta nam je subvencija od velike pomoći.

Protekle dvije pandemijske godine bile su izrazito teške za poslovanje mnogih. Kako ste vi prošli?

– Ne možemo se požaliti s obzirom na to kako su neki drugi prošli, mi smo i više nego zadovoljni. U 2020. nije bilo doslovno nikoga, tu smo jedva pokrili osnovne troškove, ali što se 2021. tiče, broj turista jest bio manji, ali čini mi se da su oni koji su došli, bili spremni potrošiti više nego prije, tako da smo stvarno zadovoljni prošlom sezonom.

Tko su vaši kupci, koga karte najviše privlače?

– Amerikanci, mislim da su nam oni skoro 80 posto kupaca. Ne znam zašto, ali oni obožavaju naše proizvode, neki doslovno izgledaju kao da će past u nesvijest kada vide štand. Nakon njih idu Britanci, pa onda ostatak Europe.

Karte sami izrađujete. Je li bilo posebnih narudžbi?

– Često imamo takve slučajeve. Većinom ljudi žele kartu države ili grada iz kojeg dolaze, a imali smo i personalizirane narudžbe poput obiteljskih grbova ili omiljenih životinja. To nam je najdraže raditi, jer pokazuje koliko ljudi cijene naš proizvod i jer volimo izazove.

Kako zapravo izgleda kreativni proces izrade karata?

– Sve počinje prekapanjem izvora i selekcijom motiva koje ćemo izraditi, obično putem knjiga o kartografiji ili povijesti umjetnosti. Nakon što digitalno obradim slike, printam ih i ručno obrađujem papir raznim procesima da dobije tu starinsku teksturu. Nakon toga Tanja pozlatom ističe detalje, što traje najduže i najosjetljiviji je dio izrade jer treba znati precizno baratati kistom. Na kraju svega ih impregniram pčelinjim voskom. Tako od običnog papira dobivamo proizvod koji izgleda skoro potpuno isto kao originalni pergament.

Zvuči kao dugotrajan proces. Koliko vam treba za izradu jedne karte?

– To mi je uvijek teško reći, jer se svi ovi procesi koje sam nabrojao rade odvojeno, a imamo i različite veličine replika. U prosjeku, kad bi radili samo jedan komad srednje veličine, najčešće prodavane, to je oko sat i pol. Za neke manje, za neke više, ovisno o količini detalja koji se zlate. Za usporedbu, za jednu repliku najvećih dimenzija treba 2 do 3 sata.

Na papir aplicirate i razne druge motive, nisu u pitanju samo karte?

– Sad već imamo jako puno različitih motiva. Imamo karte svijeta, gradova, biljne i životinjske motive, grbove, religijske i umjetničke slike, zviježđa, mitološka bića… Sve što pretvaramo u repliku ima povijesno zaleđe. Najnovije što smo počeli izrađivati su vlastiti dizajnovi latinskih i hrvatskih poslovica uparenih s postojećim povijesnim motivima. Stalno tražimo nove ideje.

Posao gradite s vašom djevojkom Tanjom Radman, koju su našim čitatelji već imali priliku upoznati preko njenih romana. Tko je za što zadužen? Olakšava li vam činjenica da ste par i ljubavni odnos?

– Da, Tanja je objavila tri povijesno-fantastične knjige u serijalu Lex Legis. Kao što sam već rekao, ona uglavnom zlati replike, a osim toga je zadužena i za društvene mreže i sve što je povezano s pisanjem. Ja se više fokusiram na istraživanje i dizajn novih motiva, kao i na glavninu proizvodnje. Definitivno nam je lakše na ovaj način jer smo se tako prirodno podijelili na one zadatke koji nam najbolje leže.

Tanja Radman predstavila svoj povijesno-fantastični prvijenac

Jedino vi u Hrvatskoj karte izrađujete na ovaj način?

– Koliko nam je poznato, nitko u Hrvatskoj, a ni u svijetu ne proizvodi replike na način na koji mi to činimo. Svako toliko pronjuškamo je li se što promijenilo, ali u sve ove godine nismo naišli na proizvod nalik našem. Postoje slične karte, čak premazane voskom, ali na njima nema ni ručne obrade nalik starini, pozlate detalja, motiva koje mi ovjekovječujemo i tako dalje. Čak nam i kupci na štandu potvrđuju da nikad takvo nešto nisu vidjeli, gdje god putovali.

Nedavno ste otvoriti i butigu u Zagrebu. Što vas je na to potaknulo? Kakve su reakcije? I razlikuju li se dubrovačke od zagrebačkih karata?

– U 16 godina rada na dubrovačkom području, raširili smo se gdje god smo se mogli raširiti. Dakle, osim Place pokrili smo muzeje i suvenirnice s ručnim radovima, pa nam se činilo da je prirodan tok stvari proširenje na druge gradove. Zagreb se nametnuo kao logičan izbor ne samo zbog statusa metropole i zbog velikog broja stanovnika, već i zbog svoje bogate povijesti. Namjera nam je širiti se upravo na područja koja imaju raskošnu prošlost koju možemo slaviti tematski odgovarajućim motivima. Iako smo u počecima rada zagrebačke trgovine, jako smo zadovoljni njenim startom i već se pripremamo na sezonu. Prigodno, u trgovini se nalaze karte Zagreba i Hrvatske, ali i mnoštvo drugih motiva koji odgovaraju svakoj lokaciji, poput zviježđa ili cvijeća.    

Istaknuli se, a s obzirom da imate tek 32 godina, da ste već pola života vezani uz ovaj posao? Je li strast ono što vas i nakon toliko godina pokreće?

– Ne samo strast, već i znatiželja, poslovne ambicije, pomicanje granica, ali i uživanje u poslovnoj samostalnosti. Oslobađajuće je i ispunjavajuće raditi po svom ritmu i svojim željama.

Kakvi su vam budući planovi? Razmišljate li o širenju na nove gradovima i nove karte?

– Nakon Zagreba, plan nam je raširiti se u Istru koja je obilje povijesti i kulture, a zatim i po ostatku zemlje. Naše želje uključuju i ekspanziju po srednjovjekovnim europskim gradovima, ali nikamo nam se ne žuri. Hrvatska je prepuna bogatstava vrijednih ovjekovječivanja da bi žurili izvan nje.

Čime se bavite kad ne radite na kartama?

– Tanja i ja dijelimo ljubav prema stolnom tenisu, šetnjama, čitanju, pisanju, putovanjima i malim stvarima poput dobre hrane i dobrog društva.  

ČITAJMO ZAJEDNO: Donosimo ulomak iz “Republike tame”, nove knjige Tanje Radman

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here