Nomen est omen, poznata je latinska izreka koja imena povezuje sa sudbinom. U slučaju ovogodišnjeg festanjula Tonija Cvjetkovića i njegove obitelji ta se izreka i obistinila. Cvjetno prezima skriva veselu i složnu obitelj. Njih pet i dva imena. U Cvjetkovića u Gružu tri su velike feste. Prva je ona s velikim F, kad se u njihovom stanu u Gružu okupi rodbina od Konavala do Šipana, pa se uz bogatu trpezu i pjesmu slavi Sveti Vlaho. Drugi je po redu Sv. Antun, čije ima nosi naš festanjuo, njegov sin, a nosio ga je i njegov otac. Šest mjeseci kasnije posebno se slavi ženski dan, Sveta Lucija čije ime nose njegova supruga, majka i kćer.

Po struci elektrotehničar, Toni zadnjih 25 godina radi u HEP-u. Od svoje 18. radio je u poduzeću Gorica, sve dok se 1991. nije pridružio se obrani Dubrovnika. U tri je ratne godine prešao cijelo južno bojište, ali i upoznao ljubav svog života, Konavoku Luciju, rođenu Čučuk.

-Upoznali smo se 1992. Bio sam na topu, pa smo se premještali po potrebi. Tad smo bili na položaju na Gorici. Kad se nije pucalo, pošli bi do Libertasa. Lucija je bila u Hotelu Libertas gdje je njezina familija iz Zastolja izbjegla. Vjenčali smo se 1994. na Grudi, ispričao mi je Toni. Gospođa Lucija dodaje kako je to bilo nestvarno, vjenčanje na razrušenoj Grudi i to u crkvici Sv. Spasa, jer je u župnu crkvu tada bio udario grom.

Njihov sin Antonio se rodio 1995. Kao i otac završio je elektrotehniku te radi u HEP-u i studira Elektroenergetiku na Sveučilištu u Dubrovniku, a nakon Parčeve feste, obitelj će u svibnju slaviti i njegovo vjenčanje. Kćer Lucijana rođena je 1998., a kao i mama, radi u vrtiću Palčica. Gospođa Lucija je voditeljica kuhinje, a Lucijana radi kao odgojiteljica na zamjeni. Nada se da će, kad uskoro završi fakultet, dobiti i stalni posao.

None Lucija, ima 76. godina. Rođena je i odrasla u Malome Zatonu, a kad se otvorio TUP, zaposlila se kao nadzornica kvalitete poznatih četkica, koje su se tamo proizvodile. Njezin suprug Antun sa Šipana radio je na stroju za proizvodnju četkica. U TUP-u su se upoznali, zaljubili i dočekali mirovinu. Gospar Antun je lani nažalost preminuo. Ova energična žena, vodi i podružnicu penzionera Gruž. Organizira događanja, putovanja, proslave. Korona ih je malo omela, ali nada se da će brzo i to završiti.

Vratimo se mi našemu festanjulu Toniju.

 -U ovih 25 godina rada po terenu, nema dijela grada i okolice u kojem nisam radio. Sve ulice u Gradu znam napamet. Upoznao sam ljudi i ljudi. Para mi se da svakoga u ovom gradu poznam, kaže Toni.

Njegova velika ljubav je i nogomet koji je u mladosti trenirao, čak igrao kao junior i u Goška, a kasnije i mali nogomet u klubu „Intereuropa“, koji je igrao u ligi tadašnjih dubrovačkih državnih poduzeća. Toni je odrastao u Gružu i Zatonu Malom, a i danas mu zid dnevne sobe krasi slika Gundulićevog ljetnikovca u Zatonu s čije je tarace kao dijete i mladić skakao u more.

Festanjul obrtnik bavi se i glazbom. Kao mali svirao je u zatonskoj glazbi trubu, gdje mu je sestra svirala klarinet, a otac bas.

-Bila je to u Zatonu tradicija da barem dvoje ljudi iz  familije sviraju u limenoj glazbi. Bila je to strašna glazba koju je vodio pok. Nino Puljizević, kaže.

Danas Toni u crkvi sv. Križa u Gružu, nedjeljom u 10 ura, na misi pjeva u zboru, koji vodi profesorica Marija Brčić. Probe su dva puta tjedno i nema izostanaka.

-Biti festanjul Feste svetoga Vlaha za mene je najveća čast koju mogu zamisliti, ističe Toni Cvjetković.

Klobuk, odijelo i rukavice su spremni, a festanjule će njihovim obvezama podučiti gospar Antun Bačić. U nadi da će pandemija popustiti i dozvoliti proslavu kakvu Festa našega parca zaslužuje, pozdravljaju me festanjuo i njegova obitelj na odlasku:

Živio sveti Vlaho!

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here