Konačno. Tako bi se u jednoj riječi moglo opisati svo očekivanje ponovnog odlaska u SAD za dubrovačku jazz pjevačicu Ines Tričković. Ines se vratila doma i ispričala nam je svoje dojmove, planove, oduševljenje…

Dakle, mjesec dana si provela u SAD-u, na radionicama koje si organizirala….kako je došlo do tog, pa napišimo slobodno, uspjeha, ti se zbilja dokazuješ kao veoma poduzetna i poslovna žena umjetnica.

-Pa mislim da moja 22-godišnja karijera i uspjesi su dokaz moje poduzetnosti. Tako da i ovaj put nije ništa puno drugačije osim eksternih okolnosti (zadnje dvije godine kovid-a) koji još sve malo usporavaju ali barem se kreće prema nekoj normali. Konkretno do ovog puta je došlo tako da se Amerika pomalo otvara te sam ugrabila priliku čim su se neke stvari pokrenule da obnovim kontakte i sa buking agentima i kolegama iz Amerike te uspijem organizirati par nastupa, radionica, sastanaka. Također je sa mnom išao i moj suprug koji je imao svoje angažmane vezane za vino i dvije iznimno uspješne prezentacije hrvatskih vina u Los Angelesu i Torontu, te još niz obaveza. Tako da smo nas dvoje uspjeli mjesec dana putovati i isplanirati, organizirati i odraditi i njegov i moj posao usporedo. Želimo oboje imati takav lifestyle da smo dio godine ovdje, a dio u Americi kad već imamo opciju spojiti ugodno s korisnim. Bili smo u 11 gradova, 12 aerodroma, upoznali smo 200-tinjak novih ljudi i ostvarili brojna nova poznanstava, i posla i turizma i uživanja sve smo nekako stigli. Tako da smo baš zadovoljni kako je put protekao.

Uvijek naglašavaš da svojim habitusom pripadaš New Yorku – kako te je grad dočekao nakon ovog pandemijskog vremena, izolacija, diše li isto kao prije ili se na njegovom tkivu Grada koji nikad ne spava, isto osjećaju promjene?

-Moram priznat da sam se bojala da New York neće biti isti kao prije, ali kad sam stigla, na svu sreću, ipak je New York preživio i zadržao svoj duh tako da je bilo predivno. Jedino što je drugačije je da je dosta kolega iz jazz svijeta i muzičara preselilo na neka druga mjesta za vrijeme korone i još se nisu vratili u NYC, ali biznisi rade, Broadway je ponovno otvorio, jazz klubovi ponovno rade, bukiraju se koncerti, eventi, etc. i New York je takav da on jednostavno nema pardona, on ide dalje unatoč svemu, nešto kao i ja, hehe.

U prošlom smo našemu intervjuu načeli temu, ali sad je malo učvrstimo – je li istina da nitko nije prorok u svom selu, da naše talente više prepoznaju vani nego doma, tvoje razmišljanje nakon ovog gostovanja i putovanja….

-Moj Grad mene voli i imam ja tu svoju vjernu publiku i ljude koji me cijene i vole moju glazbu i glas. Baš sam prije par mjeseci imala veliku čast pjevati himnu na svečanoj sjednici, ispred predsjednika i premijera. Tako da vrlo dobro znam koji me ljudi cijene. Ali ima i zločestih, malih ljudi koji su nesretni sami sa sobom pa će uvijek pljuvat rado po drugima, pa tako i po meni, po Vama, po svima. Znate, jedina razlika između nas i nekog grada poput New Yorka je da u New Yorku mediokritet bilo koje vrste nikad neće dobiti prostor da bude na nekoj utjecajnoj poziciji, a kod nas hoće.
Treba adresirati problem, a mi se toga kao društvo libimo. Imamo svakakve situacije u Dubrovniku ,gdje se ponekad osjećam da moram objašnjavat razlomke i dolazit u nepotrebne konflikte jer su na nekim umjetničkim vodećim pozicijama ljudi koji tu ne bi smjeli biti, zbog svog apsurdno velikog NEznanja. Opametila sam se i shvatila da velike projekte ovdje se ne isplati raditi, shvatila sam da će nastup na Ljetnim Igrama ostati samo san, i da  je ovo mali grad i samim zakonom velikih brojeva, tu neću sigurno nikad bit prihvaćena u velikim brojevima kao u New Yorku ili Hong Kongu. Da zaključim, to je sasvim ok. Meni je moj Grad za odmor i uživanje.

Podijelila si, na svojim radionicama, svoje znanje, ali je zasigurno u tom procesu davanja bilo i primanja…što bi istaknula kao svoj benefit u svom najnovijem iskustvu?

– Nova poznanstva s nekim novim uzbudljivim ljudima, nova prijateljstva, puno topline, zagrljaja, osmijeha… a kao najveći benefit bih istaknula da sam se ponovno prisjetila (nakon što dvije godine korone nisam imala internacionalnih angažmana), koliko me publika tamo želi i voli, te da sam potrebna i dalje na internacionalnoj sceni. To je lijep osjećaj i za umjetnika nezamjenjiv. Također nešto novo i predivno je što smo suprug i ja kroz ovaj put shvatili da je moguće odraditi i njegov i moj posao na jednom zajedničkom putovanju, gdje možemo i uživati i putovati i raditi zajedno.

Osjeti li se među Amerikancima depresija zbog rata u Ukrajini (koliko su ga uopće svjesni), zbog korone, je li im standard isti, osjećaju li se i kod njih promjene?

-Pa, svi oni spomenu tu i tamo Ukrajinu i žao im je ljudi, ali ipak je njima to daleko i oni se ne bave toliko politikom nego svojom svakodnevicom tako da to ih puno ne dotiče. Ali osjeti se korona još uvijek, i neki gradovi su baš loše prošli, poput San Francisca, koji ima toliko beskućnika da je to prestrašno. Standard im je manje više isti.

“Take control of your voice to take control of your life” – naziv je radionica koje si održala, koliko si imala polaznika, kako je to odjeknulo, gdje si imala svirke…

-Imala sam nekoliko angažmana u Los Angelesu i u New Yorku, to su moja dva mjesta. Što radionice, što nastupi. Bilo je sve skupa oko 30-tak ljudi, imali smo na žalost još uvijek ograničene brojke zbog kovida ali sam oduševljena kako su Amerikanci primili moj vokalni masterclass i moje tehnike, te su me zvali nazad na jesen za još veće grupe. Za sve koji žele znati više imate na hrvatskom jeziku taj isti Masterclass online pod imenom “Oslobodi svoj glas” Ines Trickovic. Upišete na youtube ili google pa ćete sve vidjeti. To je tehnika koja je za sve ljude ne samo pjevače i pomaže se osloboditi strahova od govora, javnih nastupa, samokritičnosti etc.. Na tome sam dosta radila zadnjih godina.

Jesu li se rodili kakvi novi planovi…. za ljeto… kod nas doma ili u inozemstvu….

-Idem za mjesec dana u Hong Kong napokon opet odraditi jedan veliki angažman, zatim u Dubrovniku radim na ljeto i par komercijalnih nastupa, puno ugovora i pregovora za moj Satie projekt quartet & symphony, koji je bio na čekanju dvije godine, tako da se sad najviše koncentriram na bukinge tog enormnog projekta. Zatim ovo ljeto želim se dobro nauživati, moj Lokrum, more, barka, jer na jesen idemo opet u Ameriku, na malo dužu turneju tako da sam sad u principu već u razvijanju planova i pisanju materijala i za tu turneju. U pogonu je i jedan novi projekt u New Yorku sa jednim poznatim jazz trubačem. Kod mene vam je uvijek hiperprodukcija i zato toliko i radim, čak i kad su globalne krize.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here