Interventni policajac Petar Volarević jedan je od najspremnijih interventnih policajaca u Hrvatskoj. Početkom ožujka pobijedio je na atletskoj utrci Holjevka VII. U Zagrebu, a lani je osvojio drugo mjesto na zahtjevnom međunarodnom natjecanju za najspremnijeg policajca te među najboljima istrčao 29. Zagrebački maraton. Oduvijek je htio biti policajac, a želja mu se ispunila prije 11 godina, kad je stupio u interventnu postrojbu.

Petar ima 32. godine osnovnu i srednju školu završio je u Metkoviću, gdje i danas živi. Zaposlen je pri Policijskoj postaji dubrovačko-neretvanskoj, a na intervencije ide gdje ga rasporede. A zašto je odlučio postati policajac?

Zvučati će kao klišej, ali zaista sam od malih nogu želio biti policajac. To je zanimanje koji mnogi doživljavaju kao represivno, ali ustvari se radi o zanimanju kroz koje vi činite puno toga dobrog. Ja sam policiju kao takvu vidio već u dječačkoj dobi i to je bilo jedino s čim sam se želio baviti. Danas se smatram sretnim čovjekom jer radim posao koji uistinu volim.

Obitelj mu je oduvijek bila podrška u svemu, kaže, pa tako i u odabiru zanimanja. Nakon završetka školovanja, ostvario mu se san.

San većine policajaca je raditi u interventnoj policiji, ja sam i tu imao sreću i odmah nakon završetka školovanja započeo sam raditi u interventnoj jedinici policije i iskreno se nadam da ću tu ostati što duže. Cijeli život sam u sportu, volim taj adrenalin, i to najbolje mogu osjetiti upravo radom u interventnoj. Možemo reći da sam ugodno spojio svoj karakter i osobne preferencije s poslom koji obavljam. 11 godina radim u policiji, od samog početka u interventnoj.

Što sve radi interventni policajac?

Interventna jedinica policije je prije svega ustrojena radi složenijih poslova, odnosno zadaća koje podrazumijevaju angažman većeg broja policijskih službenika, jedinstvene strukture, pod jedinstvenim rukovođenjem i s posebnim znanjima i vještinama policijskih službenika. To je dosta interesantan i raznolik posao i upravo u tome leži odgovor zašto mlade policajke i policajci žele raditi u interventnoj jedinici.

Možete li nam opisati jednu uobičajenu intervenciju, kao i opremu koju interventni policajac treba imati?

Intervencije ovise o protupravnom ponašanju, vrsti ili stupnju ugroze, a ovisno o tome zna se način odnosno taktika postupanja prilikom intervencija. O tome ovisi i koju opremu ćemo koristiti prilikom intervencije. Najveći broj postupanja imamo pri uspostavi narušenog javnog reda i mira i tada koristimo standardnu opremu: zaštitne kacige, prsluke, štitnike za dijelove tijela, a ukoliko postoji prijetnja za živote policajaca ili nekih drugih osoba koristi se balistička oprema uz sredstva prisile.

O samoj taktici postupanja ne možemo iznositi previše detalja, ali osim represivnog djelovanja, interventna jedinica policije ima i svoju preventivnu ulogu, pa nas tako možete vidjeti u večernjim satima u preventivnim obilascima stare gradske jezgre. 

Možete li razdvojiti privatni i poslovni život?

Mislim da nitko ne može u potpunosti razdvojiti privatni i poslovni život, prije svega zbog činjenice da vam radne kolege nakon toliko provedenog zajedničkog vremena postanu druga obitelj. Mi smo tim koji zajedno prolazi brojne izazovne situacije, većina od njih su i moji prijatelji s kojima se privatno družim tako da teško mogu odvojiti ta dva segmenta života.

Što se poslovnih zadaća tiče, priroda posla je takva da kada odradiš zadaću, ona za tebe završava, kako na terenu tako i u glavi. Mislim da se uspješno nosim sa svime s čim se susrećem u svom profesionalnom radu.

Koliko ste u svom poslu izloženi opasnostima i kakvim?

Posao policijskog službenika je vrlo neizvjestan, nikada niste sigurni što će vas dočekati na terenu, ali stalna obuka, trening i stručno usavršavanje, kako u taktičnom, tako i u psihofizičkom smislu, uz godine iskustva, predstavljaju dobar temelj za sve izazove s kojima se susrećemo. 

Jeste li možda doživjeli i neku neopasnu zanimljivu ili smiješnu situaciju?

Bilo je puno zanimljivih i smiješnih ali i onih manje smiješnih situacija. Izdvojio bi osiguravanje nogometne prvoligaške utakmice, na kojoj su nas gledatelji gađali šarafima i bengalkama.    

Kome biste preporučili posao interventnog policajca? Koje su to osobine koje budući interventni policajac mora imati?

Ne bih se stavljao u poziciju da nekome nešto preporučujem, vjerujem da svatko od nas zna što je za njega najbolje. Interventni policajac mora bitiu izvrsnoj fizičkoj kondiciji, psihički stabilan i taktičko dobro obučen kako bi bio spreman na sve izazove koji se stavljaju ispred njega.

Jeste li možda nekad razmišljali i o promjeni posla?

Za sada ne razmišljam o promjeni radnog mjesta. Od kada sam pohađao temeljnu obuku za policajca, želio sam biti dio interventne policije. Osim samog posla, želim istaknuti da je naša jedinica jako složna. Na poslu vlada ugodna, a istovremeno vrlo profesionalna atmosfera i jako je lijepo raditi u tim uvjetima.

Je li teško uskladiti obiteljski, privatni život s poslom koji obavljate?

Za sada nije teško, obzirom da  nisam oženjen i nemam djecu. Iako trenutno nemam djevojku priželjkujem obiteljski život i  iskreno se nadam da ću uskoro ispuniti i taj segment svog života.

Kako se nosite sa stresom?

Stres rješavam sportom i iz vlastitog iskustva svakome mogu preporučiti da stres rješava na ovakav način jer osim smirenosti osjećate se, a i izgledate bolje.

Petrovi sportski uspjesi, usprkos svakodnevnom treningu ipak zahtijevaju i dodatne napore pred natjecanja.

Pripreme su vrlo zahtjevne. Primjerice za natjecanje za najspremnijeg policajca sam se pripremao na način da sam svaki dan prije posla trčao dva puta uzastopno na Snježnicu s opterećenjem od 10 do 15 kilograma na leđima. Za takvo prestižno natjecanje pripremao sam se nekoliko mjeseci. Treninzi su uključivali svakodnevno trčanje, teretanu, čitanje karti radi orijentacije i rad s oružjem. Osim toga svakodnevno sam u teretani. Za ostale maratone se najčešće pripremam trčanjem od po nekoliko desetaka kilometara dnevno.

Sportski uspjesi i dobra tjelesna forma iznimno su važi za posao interventnog policajca, a o čemu Petar razmišlja dok trčite maratone?

Dok se pripremam za natjecanja razmišljam o životu, ali dok ih trčim potpuno sam fokusiran na cilj.

Što Vas motivira za tako zahtjevne pripreme i natjecanja?

Dobro je poznato da svakom fizičkom aktivnošću u čovjeku raste razina dopamina koji je jedan od glavnih „krivaca“ za povećanje osjećaja zadovoljstva i sreće, tako da me samo vježbanje veseli, a ostvarivanje sportskih uspjeha me samo gura naprijed da pomičem vlastite granice. Ima nešto veličanstveno u svemu tome.  

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here