Uspješan spoj životnog svjetonazora i načina života s poslom od kojega si osiguravaš egzistenciju zacijelo je san mnogih koji se osjećaju “zarobljenicima” kolotečina u kojima pomalo gube i sebe i smisao svega oko sebe.

Mnogima su “puna usta” brige prema majčici zemlji, akcija čišćenja, ekoloških tema, teoretiziranja… no, što je s praksom? Kakvi smo na djelu?

Način života Ivana Đelmića i njegove obitelji na Baćinskim jezerima je iznad svega iskren. Takav kakav vole, slijede i ne foliraju se kako bi bili u trendu – biti u suglasju s prirodom. Zanimljivi su ljudi i ovo je njihova, zanimljiva priča.

A Baćinska jezera? Tako blizu, a tako neotkrivena i tako čarobna!

Dear Mother Earth,

Thank you for your colors, green of the moss, the deep blue of the sky, the stark white of the clouds.
Thank you for your water.
Thank you for your plants. They provide our oxygen.
Thank you for your rocks and dirt.
Thank you for your animals, who are our companions, show us love and teach us how to play and live close to the earth.

Ivane, ‘ajmo krenuti od početka – tko je Ivan Đelmić i čime je vezan uz Baćinu?

– Odrastao sam u Baćini u jednom malenom selu koje se nalazi na južnim obroncima Biokovskog planinskog masiva koje završava pored Baćinskih jezera. U gradu Ploče sam završio osnovnu i srednju školu, nakon toga završio sam Višu školu tržišnih komunikacija u Zagrebu. Završetkom studija vraćam se živjeti u svoj rodni kraj i otvaram obrt za pustolovni turizam i marketing “Paddle Surf Baćina”. Član sam turističkog vijeća turističke zajednice grada Ploče, ekološke udruge Pijavica, Planinarskog društva Grabovica i aktivno sudjelujem na promociji avanturističkih i vodenih sportova na području doline Neretve i bližeg Makarskog primorja. 

Čime ste se u životu sve bavili i kada ste odlučili svoj život vezati uz iznimno zanimljive turističke projekte koji svjedoče o vašem svjetonazoru i načinu života na ovoj planeti?

  • -Tokom studiranja zaljubio sam se u fotografiju i film. Iz početka sam zarađivao kao freelance grafički i web dizajner ali tokom vremena naučio sam da u meni prevladava ljubav prema aktivnom i sportskom stilu života a ne samo sjedenje uz računalo. Kod Baćinskih jezera imali smo klub jedrenja na dasci EOL, i tako sam sa 18 godina počeo windsurfati na Baćinskim jezerima i ušću rijeke Neretve. Kad sam položio ispit  za učitelja jedrenja na dasci zaposlio sam se kao sezonac / instruktor u mjestu Viganj na poluotoku Pelješac i tamo odradio 6 sezona. Tad sam već sa prijateljima surferima počeo snimati razne video filmove za promociju te turističke destinacije kao mjesta s najviše vjetra u Hrvatskoj, idealnoj za učenje jedrenja i ostalih raznih vodenih sportova. 

Prije 4 godine je Ethno art village Podčempresi dobio Zlatnu naranču kao originalni turistički proizvod. Kako je nastalo, kad i s kojom namjerom, je li vizija ispunila očekivanja?

– Ethno Art selo Podčempres je projekt mojih roditelja kipara i slikara. Još krajem 80tih godina počeli su obnavljati staru pradjedovu kamenu kuću, 1997. godine osvoji su nagradu za najljepši vrt Hrvatske i osvojili bazen, što je u ta doba bila jako skupocjeno. Desetak godina poslije počeli su se baviti turizmom i rentat kuću za odmor. Moj doprinos je bio stvoriti brend od sela i tako je nastao Ethno Art Village Podčempres koji je 2018. godine osvojio nagradu za posebne atrakcije u ruralnom turizmu Dubrovačko – neretvanske županije. To je samo jedna u nizu od nagrada koje je ova kamena oaza osvojila. Danas imamo goste iz Njemačke, Poljske, SAD-a i drugih zemalja. 

Paddle surf Baćina je također prepoznat kao izniman projekt – kako je do njega došlo i što sve uključuje ta ponuda – ostanu li posjetitelji zadivljeni ljepotom Baćinskih jezera , bojite li se prevelike eksploatacije ukoliko se previše “otkriju”?

-Vlastiti obrt otvorio sam kad sam završio s poslom na Vignju i osjetio da želim raditi i živjeti u svom rodnom kraju. Paddle Surf je nastao kad su se pojavile prve daske za veslanje, popularniji naziv Stand Up Paddle. Razmišljo sam kako je taj sport idealan za veslanje kroz močvarne kanale i jezera doline Neretve.

2014. godine u Hrvatskoj sam bio prvi koji je počeo raditi izlete i promovirati ovakvu vrstu sporta. Snimio sam promotivni video koji je pogledan oko 100 000 puta diljem raznih internet kanala. I tako sam počeo organizirati vođene izlete sa grupama iz Izraela, Španjolske, SAD-a i drugih zemalja. Naravno, jezera i skroviti putevi kroz močvarne kanale svakog turista, a čak i domaće ljude ostavljaju bez daha. Jezera su sedamdesetih godina mogla smjestiti u kamp oko 2000 ljudi, ali nakon domovinskog rata kampovi su se zatvorili i destinacija je uglavnom izletnička, s malim kapacitetom smještaja u okolici.

Tako da mislim da se ponuda uz Baćinska jezera još može razvijati, ali naravno, uz određene mjere opreza, kontrole kapaciteta posjetitelja da prvenstveno životinje, mi i posjetitelji ne izgubimo mir u ovom raju na zemlji. Zato na tome radi Javna ustanova DNŽ s kojom surađujem na raznim projektima zaštite prirode u Natura 2000 područjima.

Nedavno ste s biciklom prevalili 1200 km dugu Via Adriatic Trail – što je, ako sam dobro shvatila, pošlo za rukom samo jednom čovjeku prije Vas – kako su tekle pripreme, što Vam je bilo najteže, s kakvim isksustvom tog bicikliranja kroz parkove prirode i nacionalne parkove ste se vratili doma…. zašto ste se upustili u tu avanturu i čime će ona uroditi?

-Naš poznati biciklist Hrvoje Jurić je prošao stazu na električnom biciklu i mapirao stazu, odredio GPS trag koji vas vodi, a ja sam postao prva osoba koja je tu stazu završila ne NE-električnom biciklu, to jest pedalirao sam snagom svojih noga na klasičnoj mtb bicikli. Staza je izuzetno zahtjevna, radi se ne samo o kilometrima, već o 20 000 metara visinskog uspona na neka od najvećih brda Hrvatske i to makadamskim putevima. Za tu ekspediciju sam trenirao i pripremao se oko godinu i pol dana. Želio sam u kratkom vremenu vidjeti i posnimiti neka od najljepših mjesta Hrvatske, naravno uglavnom se sve odvijalo u Nacionalnim parkovima i parkovima prirode.

S jedne strane želio sam testirati svoje vlastite fizičke sposobnosti, a cijeli Via Adriatica Trail projekt je jedna velika promocija aktivnog načina življenja, gibanja i provođenje vremena u prirodi. Najteži dio je bio prolazak od sjevernog do južnog Velebita, ne samo radi uspona, već radi raznih opasnosti kao što je mogući susret s medvjedom i nepredvidljivo vrijeme. Prošao sam kroz sva četiri godišnja doba na ovoj avanturi ali naučio sam što stoji iza rečenice “Staze su ljudi”. Dobio sam nevjerojatnu podršku od ljudi koji žive uz stazu i koji će te uvijek udomiti i nahraniti. Stazu sam prošao sveukupno za 15 dana od toga 13 dana biciklirajući.

Nakon završetka staze napravio sam jedan promotivni drone video koji prikazuje neke od najljepših dijelova staze i koji bi trebao privući druge bicikliste čak i one iz inozemstva da se upuste u jednu ovakvu avanturu i upoznaju ljepote Hrvatske. Još radim na 13 youtube epizoda koje će prikazivati svaku etapu pojedinačno, a filmovi se mogu pogledati na mom youtube kanalu:

https://www.youtube.com/channel/UCQN7SZyURt0WCuvIV08Xq8w

Vaša je supruga otvorila web dućan bez plastike…. očito je da svojim primjerom pokušavate spriječiti ubrzano umiranje naše majke zemlje – jesu li ljudi osviješteni što se događa i u kolikoj mjeri s onečišćenjem okoliša? Kakve su reakcije?

-Kako puno vremena provodimo kao obitelj u prirodi tako smo i svjesniji od nekih drugi ljudi problema zagađivanja okoliša plastikom, pogotovo mikro plastikom. Dućan Bez Plastike je brend i poruka kupcima na kojem radi moja supruga koja je inače instruktor windsurfinga i dobro je upoznata s problemom plastike u morima, oceanima i vodama na planeti.

To je webshop na kojem možete kupiti osnovne kućanske proizvode a da nisu pakirani u nikakve plastične ambalaže. To je filozofija “Zero Waste” načina življenja, da ponovno koristimo ambalažu ‘Use & Reuse” i da manje stvaramo otpada u svrhu očuvanja naše planete za buduće naraštaje.

Na ovaj način mi želimo educirati ljude i proširiti svijest odgovornog za okoliš kupovanja. Za svaki kupljeni proizvod doniramo 2% prihoda udruzi “Ne budi panj i zasadi stablo”. Reakcije su pozitivne ali još nas čeka puno posla da bi uspjeli u našem naumu. 

Na kakav biste način opisali svoj način života, što su vaša životna gesla i kakva je vaša životna filozofija? Čemu podučavate svoju kćerkicu, što biste poručili i potaknuli ljude da žive više u skladu s prirodom i u prirodi?

-Mi smo posve obični ljudi koji vole uživati u onome što im je pružila naša predivna planeta Zemlja, od mogućnosti zasnivanja obitelji do aktivnih sportova na njenim prirodnim ljepotama.

Zbog toga smo joj zahvalni i želimo je zaštiti za buduće naraštaje da i oni mogu uživati i živjeti na njoj u zdravom tijelu i zdravom duhu.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here