Diana Vetma rođena je u Dubrovniku, a u Cavtatu je živjela do svoje 18. godine. Nakon Opće gimnaziju u Dubrovniku, upisala je i završila građevinski fakultet u Zagrebu gdje je nakon diplome ostala živjeti i raditi, zasnovala obitelj… Ipak svoju kućicu u cvijeću i dom “sagradila” je u Samoboru i kako kaže više joj ne fali more kao kad je tek došla studirati u Zagreb. Diana je svoj siguran posao i karijeru u građevini ostavila jer se htjela posvetiti obitelji, tada je otkrila neke nove talente i pokrenula novi posao i svoj obrt “Dixi Art”.

Nakon završenog tehničkog fakulteta i karijere u građevini sve ste to ostavili i “upleli” se u kreativu i umjetnost. Možete li nam pojasniti kako je izgledala ta tranzicija i konačni početak Dixi Arta?

Nakon 10 godina rada u struci, projektirala sam ceste, dala sam otkaz. Iako je to bio siguran posao, s dvoje male djece, i muža koji radi po cijeli dan, 24 sata mi je bilo premalo za sve stići i kvalitetno odraditi. To je bila uvijek neka jurnjava, s obzirom da nismo imali bake na dohvat ruke, bar da ti ponekad malo “uskoče”. Nisam imala vremena za posvetiti se obitelji, prvenstveno djeci, onoliko koliko sam htjela. To je bio glavni razlog davanja otkaza. Nakon otkaza plan je bio pronaći drugi posao u struci, možda nešto prilagođenije nama, možda bliže da manje gubim vremena na putu, možda neko polusatno radno vrijeme, rad od doma ili slično bar dok su djeca manja. Ali kad sam se našla doma sama, dok su djeca u vrtiću i školi, imala sam dosta slobodnog vremena, što mi je prije bio nezamislivi luksuz. I tada sam primijetila da stalno nešto izrađujem. Okvir za ogledala, bojim automobilske gume pa u njih sadim cvijeće, pa stolić od paleta, slike po zidovima… Napravila sam zavjesu od lincula da prekrijem nered/skladište ispod stepenica, iscrtala ga bojama za tkaninu i ukrasila gumbima. Zavjesa je čičkom pričvršćena i lako se može maknuti da dođeš do stvari ispod. Ima još cijeli niz stvari koji sam po kući napravila.

Mislim da je ta nenadana spoznaja da sam kreativna, bila jedan od razloga zašto sam počela razmišljati da bih se trebala više time baviti, pa čak i zarađivati od svoje kreativnosti. Tada sam bila kupila jedan lančić s privjeskom curice, kojoj je, čim sam ga stavila prvi dan na sebe, otpao donji dio i ostala je visjeti samo glava. Nositi lančić samo s tom glavom nije imalo smisla, pa sam od tkanine sama napravila donji dio koji bi bio haljinica toj curici i dalo joj neki smisao. Sutra dan sam obukla nešto drugo i ta curica na lančiću s ljubičastom haljinicom mi više nije pasala na moju odjevnu kombinaciju za taj dan. Trebala je neka druga boja na curici. I tako mi je palo na pamet ideja o Dixici, curici na lančiću, kojoj možeš sam mijenjati haljinice prema svojoj odjevnoj kombinaciji. Kroz sljedeće dvije godine sam polako razvijala prototip Dixice , dok nisam došla do ovog današnjeg izgleda. Kada sam bila zadovoljna svakim njezinim dijelom, poslikala sam je, stavila na Facebook, i tako je krenulo.

Tko je Dixica? Kakve sve postoje? Kakve materijale koristite za nju? Kakve zahtjeve imaju ljudi s obzirom na to da Dixice izrađujete i po narudžbi, personalizirane?

Znači, Dixica je ime curice koja je privjesak za lančić i kojoj možeš mijenjati haljinice i uskladiti je sa svojom odjevnom kombinacijom. Po njoj je nazvan i moj obrt i sami brand Dixi Art. U Dixi Artu je u ponudi Dixica s velikim izborom haljinica za nju. Sama Dixica je od inoxa, a haljinice za nju su od raznih materijala. Prvo su bile samo od filca, a sad se mogu izabrati i od kože, drva, pleksiglasa, inoxa i smole.

Pakiranje Dixice sam osmislila tako da u toj njenoj kutijici ima prostor za 4 dodatne haljinice za mijenjanje, iako se Dixica može kupiti i bez dodatnih haljinica. Mogu se naručiti i personalizirane haljinice s natpisima ili citatima po želji ili vašim slikama (obično su to slike djece ili kućnih ljubimaca). Te personalizirane su se dosta tražile kao oproštajni poklon tetama ili učiteljicama u školi, jer su htjeli imena djece ili početna slova imena na njima. Smola je po tom pitanju dosta zahvalna jer u nju mogu staviti svašta, razne sitne predmete, cvijeće, a neki bi možda htjeli imati trajnu uspomenu na svog kućnog ljubimca pa traže personalizirane haljinica s komadićem krzna, perja, čuperak dlake… Nekima će ovo možda zvučati čudno, ali vlasnici kućnih ljubimaca vole imati dio svog ljubimca za trajnu uspomenu.

Što biste savjetovali drugim ljudima koji se odluče promijeniti karijeru? Koliko je to u Hrvatskoj zahtjevan pothvat, jeste li pomislili nekad da ste možda pogriješili? Je l’ vas bilo strah?

Da nisam dala otkaz ne bih imala slobodnog vremena za razviti Dixicu, da nisam imala podršku supruga, ne bih nikad pokrenula svoj obrt. Jako je bitna podrška i poticaj okoline. Puno puta, dok sam razvijala Dixicu, se dogodilo da sam shvatila da je neki materijal premekan ili pak pretvrd i slično. Onda bih se sva “zbedirala”. Tada sam imala muža koji bi me dignuo i potjerao na internet da tražim drugo rješenje za taj problem. Nije mi dao da odustanem. I kad sam bila gotova s prototipom Dixice, počela sam razmišljati o otvaranju svog obrta i apliciranju za bespovratne državne poticaje. I to sam dobila. Da nisam dobila, vjerojatno ne bih ni otvorila svoj obrt. To je financijski poticaj koji jako dobro dođe kao vjetar u leđa za pokretanje svog obrta. Iako sam prvih dana, nakon što sam i službeno otvorila svoj obrt, imala noćne more. Probudila bih se u 4 ujutro sva u znoju, da sam dužna neke pare, da nešto nisam platila na vrijeme itd. S vremenom su noćne more prestale, kako uspijevam pohvatati svu papirologiju oko obrta. Vjerojatno se neću skroz moći opustiti sve dok mi ne istekne ugovor s HZZZ-om, a dvije godine mi traje obaveza prema njima. Ali, uspješno se uhodavam i pazim da sve obaveze ispoštujem. Jest da su mi ti poticaji opterećenje, ali da mi oni nisu dali bespovratna sredstva, ja nevjerojatnije ne bih ni pokrenula svoj biznis.

Tako da bih rekla da za pokrenuti svoj posao moraš imati vremena da mu se posvetiš i razviješ ideju do kraja, moraš imati podršku svojih bližnjih i moraš imati financijski zamah za početak. Da napomenem da Republika Hrvatska već godinama daje bespovratna sredstva financirana iz Europskih fondova za otvaranje svog obrta, pa ako imate dobru ideju, za koju mislite da bi se mogla razviti u uspješan posao, savjetujem da se probate aplicirati za to i to ostvariti. Nikad ne znaš hoćeš li uspjeti. Bar ćeš se sa 60 godina moći okrenuti iza sebe i reći da si probao sve što si htio. A nikad ne znaš, možda i uspiješ.

Da li sam pogriješila, ne znam … vrijeme će pokazati. Bar sam probala!

Imate li neku svoju butigu, ili online?

Dixica se može kupiti preko web shopa www.dixiart.hr gdje je i najveći izbor haljinica za Dixicu. Od ovog ljeta Dixicu možete potražiti i u souvenir shopu Rego u Cavtatu. Dok se personalizirane haljinice mogu naručiti tako da me kontaktirate preko Viber-a, What’s up-a, Messenger-a, ili broja telefon. Svi kontakti su ispisani na web stranici.

Dixica je bila početak, što je sve krenulo izlaziti iz vaše radionice nakon? Hoćete li nam otkriti neke buduće planove?

Na web shopu će u ponudi biti općenito nakit. Sada se osim Dixice može kupiti i ogrlica Krugovi, ali vrlo skoro će biti i naušnice iz kolekcije Krugovi. Evo, to još nisam javno otkrila, imate ekskluzivu. Sve naušnice će biti s “udicama” od srebra, tako da se alergični na nikal ne moraju brinuti.

Zato bi bilo dobro zapratiti Dixi Art na Faceook-u ili Instagram-u, jer ako vam se sviđaju moji radovi, da saznate odmah što ima novo ili možda da ne propustite neke akcije koje će biti.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here