Jučer je na sjednici Gradskog vijeća jednoglasnom voljom nazočnih vijećnika s dnevnog reda skinuta točka o imenovanju ravnatelja/ice Dubrovačkih muzeja.

Nitko od nazočnih vijećnika nije postavio pitanje niti zatražio obrazloženje – zbog čega. To je bio primarno zadatak oporbe. Nisu reagirali na vrijeme, te je nešto kasnije s punim pravom pokušaj da saznaju što je tome kumovalo, bačeno u “košaru sa smećem”, i opet, s punim pravom, bez ikakve rasprave.

Kako svaka ovakva ad hoc “akcija” skidanja točaka o imenovanje pred početak same sjednice Gradskog vijeća izaziva brojna pitanja, na njih se može odgovoriti na dva načina.

Prvo, činjenicama!

25. studeni 2021. – Dubrovački muzeji raspisuju natječaj za ravnatelja (nakon što je dotadašnja ravnateljica preuzela dužnost pročelnice kulture u gradskoj upravi, te se imenovala v.d. ravnateljica)

25. prosinac 2021. – zadnji je dan za prijavu zainteresiranih kandidata (u natječaju se naglašava kako će kandidati o rezultatima natječaja biti obaviješteni u roku 45 dana od dana isteka roka za podnošenje prijave)

18. siječanj 2022. – održana sjednica Upravnog vijeća Dubrovačkih muzeja koji je s 4 glasa ZA i jednim SUZDRŽANIM predložio jedinu kandidatkinju za buduću ravnateljicu. Kandidatkinja udovoljava svim uvjetima iz natječaja.

20. siječanj 2022. – Kulturno vijeće daje podršku prijedlogu Upravnog vijeća Dubrovačkih muzeja

18. siječanj 2022. – dubrovniknet.hr objavljuje najavu sjednice Gradskog vijeća s predloženim dnevnim redom

Sjednica Gradskog vijeća u srijedu 26. siječnja

20. siječanj 2022. – dubrovniknet.hr objavljuje kako je za dva raspisana ravnateljska mjesta na čelu kulturnih ustanova pristigla po jedna zamolba

Ivona Michl i Varina Jurica Turk – jedine kandidatkinje za ravnateljska mjesta

26. siječanj 2022.sjednica Gradskog vijeća na kojoj se skida točka o imenovanju ravnateljice Dubrovačkih muzeja s dnevnog reda, bez obrazloženja i ikakve rasprave.

Zašto se izbjeglo glasanje o ravnateljici?

Jedino što se sa sigurnošću može zaključiti – jer se netko iz vladajuće stranke ili vladajuće koalicije iz nekog razloga i – na kraju balade – ne slaže da jedina kandidatkinja koja se javila na natječaj postane ravnateljica.

Sve ostalo su – priče. Možda su u kontekstu cijelog ovog teksta i najmanje važne.

Ono što je neobično važno je poštivanje procedure i potreba svjesnosti da ljudi nisu – kukumari. Da imaju svoje ime, svoje prezime, svoju biografiju, svoju obitelj.

U ovom slučaju je procedura provedena 1/1. Sve zakonito, sve legalno.

Svako imenovanje je političko imenovanje – posve otvoreno je izgovoreno masu puta na sjednicama Gradskog vijeća. K’o da postoji itko u ovoj zemlji tko to već u ovih 30 godina naše državotvornosti nije naučio?

Gradski vijećnici donose konačnu odluku. Ok.

Ali, iste te stranke iz čijih redova je sastavljeno Gradsko vijeće, delegiraju svoje članove u upravna vijeća. Dakle i upravna vijeća imenuje politika. Ne dolaze oni s Marsa. Tako i ovo u Dubrovačkim muzejima. Koje je glasalo i podržalo većinom glasova jedinu kandidatkinju.

Nije ovo prvi put, istina, da se na članove u upravnim vijećima gleda kao na posve nevažne i beskorisne primatelje naknada. Kao na nekoga do čijeg se mišljenja drži “k’o do lanjskog snijega”. I oni imaju svoje ime i prezime, biografije. Je li naivno očekivati da bi se barem netko mogao zahvaliti na ukazanom povjerenju da upravlja kulturnom ustanovom kroz UPRAVNO VIJEĆE, jer se njihove odluke ne poštuju?

Što očekivati?

Raspleta su dva.

Točku dnevnog reda ponovno staviti na sjednicu Gradskog vijeća. Raspravljati o njoj i jedinoj kandidatkinji dati zeleno ili crveno svjetlo. S obrazloženjem.

Ili.

Čekati da istekne 45 dana i poništenje natječaja garnirati s tom zakonskom mogućnošću prezentirajući je kao obvezni, a ne preporučeni rok dovršenja natječaja.

Ukoliko se odabere varijanta 2 tada će sve biti kristalno jasno.

Jedina kandidatkinja koja se javila na natječaj i to s pozicije v.d. ravnateljice, nekome, nekima zbog nečega nema prolaz.

Raspisat će se novi natječaj.

Vjerojatno će se ponovno ispoštovati cijela procedura.

A svaki kandidat koji se javi morat će biti spreman da ga se u posljednjem trenutku, na kraju legalnih i zakonski provedenih procedura može istretirati i kao – kukumara.

A, ljudi nisu kukumari i cijeli ovaj tekst je napisan samo kako bi se kod onih koji odlučuju podigla svjesnost o tome.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here