Suvremena umjetnica Kristina Kojan Goluža, doc. dr. art na Odjelu za umjetnosti i restauraciju Sveučilišta u Dubrovniku donirala je Umjetničkoj galeriji svoj rad BEHArrrrTER SESSEL iz 2004. Riječ je o keramičkoj skulpturi, stolici, koja izgleda ugodno i mekano, a zapravo ne služi, i nije ugodna, za sjedenje. Inspiraciju je dobila tijekom studija u Austriji, gdje je, među ostalim, radila i kao kućna spremačica te u kućama bogatih obitelji uvijek nailazila na neku staru fotelju, koja se čuvala kao obiteljsko naslijeđe.

A može li se u BEHArrrrTER SESSEL sjedati, bez neugodnih posljedica?

– Ona zapravo ne bode, kad se sjedne na nju, već nakon nekog vremena postaje neugodna. Poanta je u tome da su se stolice kroz povijest izrađivale prema stavovima moćnika. Primjerice one iz doba Napoleona zahtijevale su vrlo uspravno i zapravo ukočeno sjedanje. Ovim radom ujedno želim podsjetiti i kako žene vrlo dugo u prisustvu muškaraca nisu smjele sjedati, što im se kasnije dopušta, međutim isključivo na niskim drvenim tovjelicama.

Konotacije ovog rada ujedno se odnose prve tronove, koji su bili od kamena, šefovske fotelje, Svetu stolicu, itd.. Rad govori o nerazmjeru moćnih i siromašnih. BEHArrrrTER SESSEL je tu da odaje vrstu reda i moći, no nije nije namijenjena opuštanju i uživanju, pa stoga kao autorica zabranjujem sjedanje, ispričala nam je Kristina.

Kako je uopće došla na ideju i koliko joj je trebalo da izradi i zašije silne “dlake” na ovu neobičnu fotelju?

-Ideja je zapravo došla par godina prije. Radeći kao spremačica po bogataškim kućama, zamijetila sam da svatko ima u sobi kućne biblioteke neku staru fotelju, koju su naslijedili od djeda ili bake. Tako sam počela u literaturi istraživati povijest fotelja i tronova, što me fasciniralo i dovelo do ove ideje.

Izradila sam ručno sveukupno 14 000 “dlaka” kroz 3,5 mjeseca jer sam se preračunala u površini fotelje, kako nisam uračunala nagib svakog ulomka. Prišiveno ih je 8500. Samo šivanje je trajalo mjesec i pol dana uz kraće pauze radi nateknutih prstiju, no kad radilo šivanje je bilo cjelodnevno.

Zašto si odlučila donirati ovo djelo Umjetničkoj galeriji Dubrovnik?

-Moram priznati da sam se dvoumila između Laube i UGD. Prevagnula je činjenica da sam se rodila u Dubrovniku pa smatram da joj je tu i mjesto.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here