Tradicionalna dodjela Nagrade Orlando, koju Hrvatska radio televizija dodjeljuje za osobita glazbena i dramska postignuća u programu Dubrovačkih ljetnih igara održana je danas u Kazalištu Marina Držića. Grand Prix, nagrada za osobiti umjetnički doprinos cjelokupnom programu Dubrovačkih ljetnih igara dodijeljen je Folklornom ansamblu Linđo dok su nagrade Orlando za najbolja dramska, odnosno glazbena ostvarenja na ovogodišnjem programu Dubrovačkih ljetnih igara dodijeljene predstavi “Glava lava” i sopranistici Juliji Ležnjevoj.

“Nagrada Orlando osnovana je 1976. godine, a osnovala ju je novinska i izdavačka kuća Vjesnik. Nadam se da će i ovogodišnja dodjela biti dobro odmjerena, kao i sve do sada“, kazao je vršitelj dužnosti ravnatelja HRT-a Renato Kunić.

Prisutnima se potom obratila i ministrica medija i kulture ujedno i predsjednica Festivalskog vijeća Dubrovačkih ljetnih igara, Nina Obuljen Koržinek.

“Hvala HRT- u na lijepoj tradiciji dodijele Nagrade Orlando. Koliko je važna uloga HRT-a u promicanju i poticanju hrvatske kulture možda se najbolje vidjelo za vrijeme pandemije kad su nam mnoge institucije, mnoge scene bile zatvorene. Unaprijed čestitam laureatima te zahvaljuje svima umjetnicama i umjetnicima koji su dali svoj doprinos kako bi ova sezona bila jednako uspješna kao i protekle i koji su svojim umjetničkim darom i talentom oplemenili dubrovačku publiku“, kazala je ministrica.
Peteročlano Vijeće Nagrade Orlando koje ujedno predlaže i dobitnika Nagrade Grand Prix Orlando čine predsjednik Vijeća Renato Kunić, te članovi urednica na HRT Marija Nemčić intendantica Dubrovačkih ljetnih igara Dora Ružnjak Podolski ,ravnateljica Dubrovačkih ljetnih igara Ivana Medo Bogdanović te predsjednik programskog vijeća HRT-a Zdravko Kedžo.

Nagrada Orlando sastoji se od povelje i brončane statue, replike Orlandovog stupa, rad akademskog kipara Josipa Boljana.

Nagrada Orlando za najbolje ostvarenje u glazbenom dijelu programa 72. Dubrovačkih ljetnih igara dodijeljeno je sopranistici Juliji Ležnjevoj.

„Poput prekrasne oživjele porculanske figurice zablistala je sopranistica Julija Ležnjeva u dubrovačkoj noći pjevajući baš onako kako treba, stilski točno, a tehnički savršeno. Julija Ležnjeva ima precizne, lagane zapjeva na visini tona, duge i osmišljene glazbene fraze koje nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Barokna glazba, inače tema ove posebne večeri, ne mora oduševiti svakog slušatelja. Međutim, prateći lakoću pjevanja Julije Ležnjeve, divnu tamnu boju njezinog glasa i savršeno vladanje i poigravanje koloraturama, dinamičkim nijansama, baroknim ukrasnima iza kojih stoji duboka promišljenost notnog teksta, bilo da se radi o snažnim sugestivnim zazivima čežnje, plača ili dočaravanje glasanja vjetra, ona svakog oduševljava. Bilo je to izuzetno glazbeno druženje u maniri najboljih festivalskih sezona u kojem je Julija Ležnjeva potpuno očarala srce festivalske publika”, stoji u obrazloženju žirija koji čine a fagotist Matija Novaković, oprana prvakinja Dijana Hilje, hornist Toni Husar.

Ležnjeva nije prisustvovala današnjoj svečanoj dodijeli, a nagradu je umjesto nje primio Tomislav Fačini, ravnatelj glazbenog programa Dubrovačkih ljetnih igara.

Nagrada Orlando za najbolje ostvarenje dramskog programa Dubrovačkih ljetnih igara dodijeljena je predstavi “Glava lava“, nastaloj prema romanu Ivana Salečića, u adaptaciji Marijane Fumić i režiji Aide Bukvić premijerno izvedenoj na 72. Dubrovačkim ljetnim igrama.

Nagradu je dodijelio ocjenjivački žiri, u sastavu predsjednice Perice Martinović, te članica, kazališne kritičarke Petre Jelače i glumice Srđane Šimunović

„U odnosu na roman Ivana Salečića, mnoge dionice romana su dopisane i promijenjene i to u dosluhu s glumcima koji su stvarali vlastita lica u suradnji s redateljicom i autoricom adaptacije. Ta je sinergija u cjelini predstave vidljiva i dosljedno provedena. Naglasak na zbivanjima iz prošlosti, stalna isprepletenost lica iz sadašnjost s onima iz prošlosti, osnovne su karakteristike adaptacije i režije. Surovo i poprilično tmurno osjećanje života kojima roman odiše, autorica adaptacije i redateljica uspjele su prebaciti u realizam, u tijek zbivanja koji je dovoljno sadržajan i dramatičan da drži pažnju publike dva sata u potpunoj koncentraciji, a opet dovoljno redateljski i dramaturški odmjeren da ne gubi osnovnu nit. Odabir lokacije nije samo funkcionalan, nego je i ambijentalno točan. Izmaknuto mjesto u Gradu, s pogledom na sam Grad. Glavni razlog odabira cjeline predstave je niz vrlo uspjelih glumačkih reakcija. Amar Bukvić siguran je i uvjerljiv u ulozi pripovjedača Salečića. Dobro se snalazi u mreži stalno novih pustolovina. Zahtjevna je pozicija pripovjedača koji je jedna vrsta scenskog koordinatora zbivanja, a da njegovo lice nije uvijek prisutno u svim događanjima. Maro Martinović dostojanstveno i odmjereno igra Gundulića, slojevito utjelovivši roditeljsku toplinu, očinsku zabrinutost, odmjerenost vlastelina, nesigurnost pjesnika. Velik je doprinos Mara Martinovića cjelini predstave kao jezičnog savjetnika. On je cjelokupni tekst adaptacije jezično locirano i akcentirao s obzirom na barokno i suvremeno vrijeme radnje. Jadranka Đokić u dvostrukoj je ulozi Gundulićeve žene i Salečićeve djevojke, jedna od ponajboljih ostvarenje u ansamblu. S lakoćom prelazi od jednog u drugo, dijametralno suprotno lice, s puno originalnosti, odmjerenosti i kreativnosti. Gundulićeva domaćica povjerena je izvrsnoj Doris Šarić-Kukuljici. Zapažena je bila, Glorija Dubelj u ulozi zlostavljane i silovane sluškinje te Veronika Mach u ulozi djevojčice, Gundulićeve kćeri. Izvrsnu minijaturu kreirao je Dražen Šivak, kao Salečićev prijatelj Šeh, bez primjesa pretjerivanja i naginjanja karikaturi, dok je energičnost i uvjerljivost i sraslost da suvremenim dubrovačkim govorom pokazala Iva Kraljević kao Vanja. Branimir Vidić Flika u svojoj prepoznatljivoj maniri, vrlo je duhovito prikazao meštra Nikšu, dok su Romano Nikolić i Marin Klišmanović utjelovili braću Gundulić, problematičnog nasilnika Šiška i u ratu poludjelog Mara. Uspješna adaptacija, vješta i nenametljiva režija, odličan glumački ansambl, ambijentalni odabir igralište ispod Minčete s pogledom na Grad razlozi su zbog koji je ocjenjivački sud većinom glasova odlučio dodijeliti Nagradu Orlando predstavi “Glava lava”“, navodi se u obrazloženju.

Nagradu je u ime cijelog ansambla primila redateljica predstave Aida Bukvić, a nagradu joj je uručila članica žirija Marija Nemčić.

„U ime cijelog ansambla Glave lave i autorskog tima zahvaljujem žiriju. Ovo je lijepo priznanje nakon velikog posla. U osobno ime zahvaljujem cijeloj ekipi Glave lava na velikoj posvećenosti i neograničenom talentu. Zahvaljujem mom autorskom timu i Ivanu Salečiću koji nam je povjerio roman u ruke s punim povjerenjem. Nama je u ovim igranjima najveća nagrada bila topli prijem dubrovačke publike. Zahvaljujem Dubrovačkim ljetnim igrama što su nas pozvale i dali nam povjerenje da radimo ovu predstavu. Predstava je rađena s gradom i za grad, stoga hvala dubrovačkoj publici“, kazala je Bukvić.

Grand Prix za osobiti umjetnički doprinos u ostvarenju cjelokupnog programa Dubrovačkih ljetnih igara dodijeljen je Folklornom ansamblu Linđo, koji je u proteklih 55 godina ostvario preko 300 nastupa.

„Nije bio domaćin, ali je vazda bio tu. Podrazumijevalo se da svaku sezonu Dubrovačkih ljetnih igara od 1957. godine obogaćuje svojim nastupima, uglavnom na taraci tvrđave Revelin, a često i vodi najljepši dio otvaranje same ceremonije otvaranja. I nitko se sigurno nije pitao što bi bilo da ga nema na Igrama. I nitko se sigurno nije pitao koliko je to sati nastupa u ove 54 godine. Koliko je sati upjevavanja, štimanja žica, oblačenja nošnji, pletenja pletenica, stavljanja ukosnica, brzih presvlačenja između točaka? Koliko je to sati gromoglasnog pijeska oduševljene domaće i inozemne publike kojoj su članovi ansambla približili ono najljepše od naše tradicije? I u kojoj je mjeri to bavljenje tradicijom utjecala da se neki članovi odluče posvetiti etnologiji i etnografiji? Da se zaljube u baštinu predaka, ali i da se zaljube jedni u druge? Da roditelje u ansamblu zamjene djeca, pa unuci i da svi postanu svjesni da su amateri jednako važni kao i profesionalci? Možemo točno navesti broj sudionika, nastupa i prodanih ulaznica, ali takva statistika nije sad bitna. Najvažnije je da je FA Linđo na Dubrovački ljetnim igrama svih ovih desetljeća postao kultna konstanta. Onaj dio nas koji s ponosom pokazati svijetu i učiniti da ga taj svijet odnese u svoje domove kao najdragocjeniju uspomenu, a mi ga čuvati kao zalog za budućnost. Nemoj fermat Linđo, odlično je bilo“, navodi se u obrazloženju nagrade.

Nagradu je ravnatelju FA Linđo Vlahu Kljunku uručio v.d ravnatelj HRT i predsjednika Vijeća Nagrade Orlando Renato Kunić.

„Čast mi je i zadovoljstvo u ime ansambla primiti ovu nagradu. Ovom nagradom je naš ansamblu stao uz bok svim vrsnim umjetnicima i laureatima koji su dobili ovu nagradu od 1976. godine. Želim zahvaliti Dubrovačkim ljetnima igrama, koje su davne 1967. godine nama kao mladom ansamblu ukazali puno povjerenje i uvrstili nas u svoj program. Linđo nije Linđo bez Igara, Igre nisu Igre bez Linđa. Nadam se da će suradnja i dalje nastaviti. Hvala i Gradu Dubrovniku, našem osnivaču bez čije logistike ne bi mogli raditi na ovom nivou, kao i HRT koji se sve to prepoznao i u tridesetoj obljetnici Nagrade Orlando dodijelio nam ovu vrijednu nagradu. Na kraju, najveća zahvala ide svim našim članovima koji su svojim trudom i radom na probama, veseljem i emocijom koju su ugradili u svoje nastupe dali publici i Igrama i Gradu ono najljepše što mogu veselju, pjesme i ples. Ova nagrada je motiv svima nama da nastavimo ovako i dalje. Hvala i svim voditeljima koji su vodili dubrovačku mladost“, kazao je ravnatelj FA Linđo Vlaho Kljunak te pozvao Linđo da zabala.

FOTO: Elizabeta Jelić

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here