Na današnji dan prije 10 godina prikazan je prvi prilog na prvoj dubrovačkoj internetskoj televiziji, dubrovnikTV.net-u! Bila je to u tom trenutku prekretnica koja je bila projekt vlasnika portala dubrovniknet.hr, Matea Rilovića kojom se željelo ponuditi nešto novo, zanimljivije, manje uobičajeno na medijskoj sceni Grada, ali i šire, jer internet ne poznaje granice i spaja cijeli svijet. Deset godina je za medij cijeli jedan život, a ova platforma je živa, iako je bilo i ne baš lijepih trenutaka u kojima nam se ljutito, s pozicije političke moći prijetilo da nas više neće biti. Živa je i postala je prepoznatljiva u Gradu, a i šire, s bogatom arhivom materijala snimljenog na terenu na koji je bilo izazovno poći. Postala je prepoznatljiva po novinarima, otkačenim i ozbiljnim, ali uvijek svojim. Niz je započeo s Mariom Juričem, nastavio se s Loritom Vierdom koju je naslijedio Igor Mlinarić, uz snimatelja koji predstavlja kontinuitet u deset godina – Dadom Belinom. Oni su bili i jesu nositelji sadržaja dubrovnikTV.net-a, svega što vidite u prilozima, a bilo ih je, puno puno u proteklih deset godina. Ostale kolege koje čine nukleus portala dubrovniknet.hr-a “uskaču” po potrebi, privikavaju se, znoje i savladavaju tremu ispred kamere, ekipa je to ljudi koja zna biti i bučna i nestrpljiva, ali je ono što je krasi primarno – dobri međuljudski odnosi i visoko postavljeni etički i moralni kriteriji u obavljanju svog novinarskog posla.

Stoga, do gledanja! Hvala vam što nas pratite, ocjenjujete, kritizirate i hvalite. Naši reporteri su se prisjetili dana provedenih na dubrovnikTV.net-u, a Igora čekamo da se vrati!

MARIO JURIČ: pamtim dobre priče koje su prenosili i strani mediji

Iskustvo rada  na Dubrovačkoj internetskoj televiziji  puno mi je pomoglo u mojoj karijeri koju sam nastavio na Novoj TV. Pamtim dobre priče koje su prenosili i strani mediji, ali najviše kolege koji su mi uvijek bili potpora.

Internetska televizija bila je mini prekretnica na dubrovačkoj medijskoj sceni koristeći videosnimke za prenošenje događaja. Ideja je bila prenijeti vijest na internet na jedan drugačiji način, a koji će ostati kao u svojevrsnoj arhivi dostupan svima koji to žele. Moram dodati kako cijenim i pratim rad dubrovniktv.net-a i svih kolega koji vrijedno i marljivo rade i želim im puno uspjeha u daljnjem radu.

LORITA VIERDA: kakva je to, majke ti televizija, a nije na televiziji?

Tko bi rekao da je prošlo deset godina otkad je na ovim prostorima počela raditi prva internetska televizija! Tad su ljudima iskakali upitnici poviše glava kakva je to majke ti televizija, a nije na televiziji?! Moje godine na DubrovnikTVnetu obilježilo je puno toga. Najvažnije od svega, ljudi. I sjajni kolege, i odlični sugovornici i oni smrtno dosadni od kojih bi vas dvaput zaboljela glava, prvi put na snimanju, drugi put u montaži. I Dado kojemu je važniji Hajduk pa taman da imamo boga snimat’, i program montaže koji, kad bi zavrtio ono pakleno kolo sreće i kuhao prilog do sutra, pa ga na koncu neskuhao.

I priče koje znaju izbacit’ iz takta za sekund i one nakon kojih ti dođe da uzmeš pet dana bolovanja i pošteno se isplačeš. Kasni sati, dogovori koji propadnu, beskrajno duge sjednice u kojima nemaš što reći gledateljima nego ‘ispričavamo se, i nas je sram’, izbori – bože oslobodi me obećanja; otkačeni ljudi koji mijenjaju svijet, sugovornici koji hoće sami uređivati i montirati emisije ne bi li ispali pametniji, požari u vesti od sinoćnje premijere i japankama (idealni za izgorjet), poplave s kojima smo se više sprijateljili, nesnosne gužve u prometu i divne gužve po gradu, kisit’ ispod Sponze i na Dvoru dok čekamo, vječni smijeh s uhljebima i narcisima, oni što stanu pred kameru k’o da je fotoaparat i smješkaju se nepomični, čekaju blic, a mi se kidamo… Tko bi nabrojio čega se nagledaš i što bi od gusta opet! Sreća da mikrofon ne zna govorit… I to je televizija, baš ona internetska, s kojom je moguće sve, u trenu, odmah i prije svih. Koko će brzo nazad na posao, mikrofonu je dosta godišnjeg, taman počele Igre, srce ljeta je i žiža svega, a Njoj tek 10 godina! Sretno vam još puno ljeta, nek’ vam se crveno svjetlo na kameri nikako ne gasi!

IGOR MLINARIĆ: kad su me upoznali s Dadom pitao sam se – tko je ovdje lud?

Moje peto ljeto na dubrovnikTV.netu umjesto u redakciji nažalost provodim na bolovanju. Kupanje, sunčanje i ležanje – rekli bi mnogi san snova – a i ja se tako šalim, jer je lakše, ali priznajem jako mi fali mikrofon. Točno se sjećam prvog radnog dana 6.6. 2016. – Nakon što me urednica upoznala s Dadom promislio sam “tko je ovdje lud”, ali ispalo je da smo, iako na prvu potpuno različiti tipovi, skroz dobar tim. Prvi teren Valentin Dujmović i izljev fekalija ispod Petke – kao da nisam bio dovoljno smotan i uzbuđen zbog prvog radnog dana, nisam mogao vjerovat što vidim…

Iako sam studirao novinarstvo bio sam daleko od novinara i da nije bilo Lorite Vierde koja je prvih tjedan dana radila samnom u montaži i vukla me sa sobom po terenima tko zna koliko bi mi trebalo da se opustim … Još jednom hvala joj na savjetima i strpljenju. Mario Jurič koji je bio prvi novinar duTVneta me još uvijek pozdravlja sa desktopa svaki put kad palim kompjuter … Internetska televizija kao medij pruža novinarima više slobode od obične televizije. Nema programa koji treba napunit, prilozi i emisije nemaju vremenska ograničenja tako da nema pritiska da prilog traje minut i po, dva… U početku sam nastavio utabanim Loritinim stazama, od Pregleda tjedna, do Novog formata, a sjećam se da je te 2016. bilo izbora, ponovljenih izbora i pamtim da sam malo ispaljivao zbog toga … kad smo se Dado i ja uhodali kao tim krenuli smo realizirati svoje ideje i emisije, naša najuspješnija emisija opuštenog formata po kojoj nas najviše ljudi prepoznaje je “Pridružite se u hladu Igoru & Dadu”, koju smo čak i malo modificirali sad kad su bili zadnji izbor i imali smo “Politiku u hladu” … Svašta smo radili i kroz našu “Eto nas” vikend emisiju, a dobro nam je prošao i dutvnet Mozaik koji smo počeli raditi prošle zime. U pet godina čini mi se da nema komadića dubrovačko-neretvanske županije koji nismo prošli, priznajem najčešće smo u Konavlima ali nijedan kraj nismo zapostavili. Od lijepih priča, tragedija, požara, kulturnih spektakala, humanitarnih akcija, trčanja za političarima … Znale su nam se dogodit i tehnički problemi, ali nećemo ni vas ni nas podsjećat kojih, ali bilo ih je. Žao mi je što na ovu obljetnicu ležim u krevetu, i što neću radit otvorenje Igara večeras, ali obećavam vam da se vraćam bolji, brži i jači. Hvala Mariju i Loriti što su našu internetsku televiziju doveli na neku razinu, nadam se da ih nisam razočarao nakon što sam preuzeo njihovu palicu/mikrofon. Mom snimatelju i realizatoru Dadojli koji trpi moje mušice i snima kad ga nije volja i da, super je dutvnet internetska televizija i trudimo se biti drukčiji i informativni a to ne bi prošlo bez podrške cijele redakcije i dubrovnikneta gdje nalazite naše priče. Sretna nam svima ova obljetnica, vraćamo se brzo s novim idejama, snovima i projektima.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here