Iskustvo dviju prijateljica od kojih je zatraženo da potroše minimalno 300 kuna, ukoliko žele sjesti za stol ispred “Cele”, užarilo je raspravu na Facebook profilu Gradskog kotara Grad koja se potom povela. Nakon niza kritika i primjedbi kojima su naši sugrađani prvo izazili nevjericu, a potom pokazali kako im takav postupak i nije baš sjeo, oglasio se (su)vlasnik tog ugostiteljskog objekta, Tomislav Ivušić, te se upustio u živu diskusiju s ostalima.

Sve je započelo objavom glumca Mara Martinovića:

“Dvije prijateljice mi pričaju da su htjele sjesti u Cele nešto popit! Dolazi im konobarica i govori da, ako hoće sjesti, ona mora biti sigurna da će one potrošiti najmanje 300 kuna na piće!! Njima nisu nikakvi problem novci, ali kad su to čule, digle su se i otišle!! To je turizam u Dubrovniku!!”, naveo je Martinović, a u komentarima objave nadovezali su se brojni Dubrovčani koji su podijelili svoja iskustva, kao i razmišljanja o uvođenju ovakve prakse.

Slično iskustvo opisala je i Nives Miloš.

“Ja i prijateljica sjele malo prije 21, iako je na svim praznim stolovima piše rezervirano. Dolazi konobarica govori rezervirano. Pitamo za koju uru, 21:30 kaže mala. Pa donesite kartu pića mi ćemo brzo. Kad je donijela same smo otišle. Ne osuđujem, nije za naš špag i gotovo”, napisala je Nives Miloš.

“Nažalost jest, neko veče smo htjeli sjesti, 5-6 stolova prazno…no nismo mogli sjesti za nijedan jer su rezervirani za određeni novac koji će se mora potrošiti…blago nam se….”, napisala je Marina Glavinić, dok Claudia Pezzi, uvođenje ovakve prakse vidi kao srozavanje dubrovačkog ugostiteljstva.

“Pa valjda na niže grane ne može past ugostiteljstvo u Dubrovniku. Gadeca, dobro nisu počeli naplaćivati couvert za čašu po 100 kn pa su sigurni da će od jednog pića doći do 300 kuna”, napisala je Pezzi.

Svoje mišljenje podijelio je i Joško Pulić.

“Katastrofa. Je li to ta nužna promjena na “održivi turizam”, koji smo svi unisono i skoro pa religozno zazivali u zadnjih godinu i po dana? PR pamfleti i prazna priča. Trpaj i grabi što više, što prije”, komentirao je.

Mišo Crnjak napisao je pak kako je svakog dana u ovom ugostiteljskom objektu i da ovu praksu nije čuo ni vidio.

Nakon što se rasprava ražestila, a većina sugrađana iznijela negativno mišljenje, u nju se uključio i Tomislav Ivušić, jedan od suvlasnika Cele, koji je prvo naglasio kako ne voli uzlaziti u rasprave te potom pojasnio razloge uvođenje ovakve prakse.

“Kako nitko od vas ne komentira kavu u Cele, koja je za naše ljude svako jutro zadnjih sedam, osam godina do 10 sati deset kuna?”, za početak je upitao Ivušić, a potom naveo kako su zbog epidemioloških mjera morali smanjiti broj stolova.

“Ako je itko od vas negdje vani bio u noćnom životu, gdje je velika potražnja za stolovima svugdje su uvedeni minimum spentovi. Svatko ima pravo postaviti pravila objekta! Ako su pojedinci uvrijeđeni što sjednu s jednim pićem i sjede cijelu noć kako bi gledali naš lijepi Stradun i prolaznike, meni je žao, ali od toga mi ne možemo plaćati naše obveze”, pojasnio je Ivušić.

“Komentar nisu njima problem novci, onda koji je problem? Da, gospar Maro, kad postignemo da si možemo to priuštiti da se radi na takav način, e onda će to biti turizam, ne onaj na koji ste vi navikli, da su turizam u Dubrovniku Ljetne igre. To je sve samo ne turizam, već kulturni dodatak istome kojeg naravno treba biti. Dubrovnik treba biti spoj kulture i zabave. I još nešto gospodine Maro, ovo se odnosi na vikende iza 21 sat, a ne cijeli dan. Da i to riješimo”, zaključio je svoj komentar Ivušić, a kojeg se potom nadovezala Aldijana Ramović koja smatra je ono što napravljeno od Cele u posljednih sedam, osam godina “dno dna”, a osvrnula se i na uvođenje prakse minimalne potrošnje.

“Od predivne pastičerije došlo je do jeftinog kupleraja ispred sv. Vlaha, a ovo s minimum spentovima pali u St. Tropezu, ođe kod nas ne, a i animatorice su puno pristojnije, kulturnije i obrazovanije. Razmisli malo i o ovome. U Cele će uvijek biti posla, promjena pristupna prema lokalcima puno znači”, napisala je te svoj komentar završila zahtjevnom za vraćanjem prstića iz Cele.

“Samo ću reći da kad su prstići bili najam je bio 20 tisuća kuna, a sad je 300 tisuća kuna. Iskreno, Dubrovnik treba biti uz bok svim poznatim destinacijama. Pametnom dosta”, napisao je Ivušić te dalje naveo kako se minimalna potrošnja ne odnosi na goste koji dolaze uživati i piti nego da se izbjegne da gosti naruče dva soka i sjede cijelu noć.

Iako se većina rasprave vodila oko potrošnje, spominjale su se i animatorice koje plešu u Cele, potrošnja struje kao i stolovi na javnim površinama.

Ukratko, kroz raspravu su se spomenule sve bolne točke (su)života žitelja Grada i ugostitelja tijekom turističke sezone, ali su i ukazale na potrebu rješenja uz veću toleranciju i manju bahatost u međusobnom komuniciranju. Iako su u ovoj raspravi na fb-u izražena većinom negativna stajališta naših sugrađana, sigurno je kako ima i onih kojima ova praksa nije ni problematična niti upitna. Jer Cele, baš i kao ostali lokali na toj najatraktivnijoj gradskoj lokaciji, vikendom “gori”, što je također činjenica. I tako je već nekoliko sezona. Ni rezerviranje stolova, uz koje je obvezna kupnja boce pića nije novina u poslovanju dubrovačkih ugostitelja koji, istina, imaju pravo postaviti pravila u svojim lokalima. Svi ostali također imaju izbor – biti njihovi gosti ili ne.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here