Na današnji dan 1995. na kupalište u Velikom Zatonu pale su, nakon dužeg zatišja, dvije granate, koje su odnijele tri mlada života. Uoči VRO Oluje na južnom dubrovačkom bojištu 1995. počela je nova kampanja napada i to 3. kolovoza.

Vojska Republike Srpske topnički je napala Kupare, a u dubrovačkom primorju Orašac i Zaton, gdje su dvije granate pale na kupalište Klačine-Bat u Velikom Zatonu. Od eksplozija je poginulo troje mladih Dubrovčana, Orsat Domaćin (1976.), Danijela Spajić (1970.) i Frano Goić (1971.), a troje je teško ranjeno. Istog dana Vojska Republike Srpske napala je i zračnu luku te niz konavoskih sela. Ukupno je na dubrovački kraj ispaljeno 40 granata.

Povjesničar Jakša Raguž u svom znanstvenom radu detaljno je proučio događanja na južnom bojištu uoči i nakon VRO Oluje.

“Da je to bio planirani udar vidi se i iz toga što je pred početak napada u Trebinju oglašena opća opasnost bez prethodnoga djelovanja HV-a, čime se stanovništvo pozvalo na preventivno sklanjanje u slučaju uzvraćanja HV-a.33 U priopćenju za javnost Glavni štab VRS-a pravdao je granatiranje borbama za Drvar koje VRS vodi s hrvatskim snagama.

Napad je bio izveden u skladu s najavom predsjednika RS-a Radovana Karadžića da će VRS za odmazdu napadati hrvatske gradove. Sutradan, 4. kolovoza, Hercegovački je korpus napadao topništvom cijeli dan. Uz položaje HV-a, tučena je i zračna luka, sela Čilipi, Močići, Orašac, Zaton, Mokošica, Pobrežje, Brgat, Mandaljena, te hercegovačka Ravno i Ivanica. Znatno je oštećena župna crkva u Mokošici i više kuća u tim selima.

Dok je prethodni bio odmazda za Drvar, ovaj i napadi idućih dana bili su odmazda
za hrvatsku vojno-redarstvenu akciju “Oluja”, što je u izjavi za Radio Trebinje
potvrdio predsjednik Ratnoga štaba Trebinja Božidar Vučurević.

Trećega dana napada, 5. kolovoza, VRS je topništvom napadao položaje HV-a u pograničju i bombardirao Orašac, Novu Mokošicu, Gornji Brgat i zračnu
luku. Ni u jednom trenutku nije došlo do pokretanja pješačkih i drugih snaga
VRS-a na bojišnici. Idućih dana, tj. do 9. kolovoza, nije bilo napada na civilne
ciljeve, kada su opet napadnuti Orašac i Zaton.

Napade su postrojbe Južnoga bojišta dočekale pripravne i pristupile provedbi obrane po planu “Maestral”. Pred početak “Oluje”, 3. kolovoza, Zapovjedništvo Južnoga bojišta stavilo je postrojbe u najviši stupanj pripravnosti. Po zapovijedi Ministarstva obrane RH, provedeno je ojačavanje domobilizacijom ljudstva sljedećih postrojbi: 115. br (još jedna bojna), 116. dp (još dvije bojne), br (puno brojno stanje), 1. db (puno brojno stanje), 39. inženjerijska bojna (puno brojno stanje), 16. td (puno brojno stanje), 415. POTB (puno brojno stanje), 156. dp (još jedna bojna) te Mješoviti odred mornaričkog pješaštva Korčula, Pelješac, Dugi Otok. Domobilizirane su postrojbe do 6. kolovoza zaposjedale obrambene položaje, a kao pojačanje je 9. kolovoza stigla 144. br HV-a.

Sve su postrojbe uspješno izvodile obranu po planu i držale crtu bojišta
iako su danima bile izložene jakim topničkim napadima. Posebice je na udaru
bila 163. br uz cestu Dubrovnik – Trebinje. Topništvo HV-a uzvraćalo je po
položajima VRS-a, no s udarima nižega intenziteta. Na primjer, 6. kolovoza HV
je potrošio 100 granata. Prema priopćenju za javnost VRS-a od 6. kolovoza, HV
je tih dana tukao sela Hum, Taleža, Staro Slano, Jablan Do, Kožen Do i Grab”, piše Raguž.

“Topnički napadi u okolici Dubrovnika nastavili su se kroz cijeli kolovoz, pa je tako 12. kolovoza 1995. zapamćen kao jedan od najtežih ratnih dana. No to je bio tek početak. Hercegovački je korpus sve do 1. rujna, tj. 21 dan, svakodnevno topništvom napadao položaje HV-a od granice s Crnom Gorom do Ravnog, te civilne ciljeve u dubini dubrovačkoga područja. Izvršeno je i pet jačih pješačkih napada VRS-a na položaje HV-a. Nakon 1. rujna nastupilo je zatišje. Idućih mjesec dana paljba VRS-a po položajima HV-a bila je slabog intenziteta.

Izvor: JAKŠA RAGUŽ, Dubrovnik i dubrovačka bojišnica 1995. godine ČSP, br. 3., 597.-616. (2015)

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here