U svoj album u kojega je sabrala sve svoje i fotografije svoje djece u konavoskoj nošnji, u procesiji na blagdan Sv. Vlaha, Romana Zglav će dodati i današnju s festanjulom, kap. Leom Grbićem. Radovala joj se osobito stoga što je Leo po majčinoj strani povezan uz obitelj Zglav, pa se prisjetila i svih onih koji nisu više s nama, a bili bi iznimno ponosni vidjeti ga kao ponosnog festanjula.

Romana Zglav nije rođena Konavoka, dapače, nema baš nikakve veze s Konavlima “ni u jednom koljenu”, ali je nakon udaje i preseljenja na Grudu, zavoljela taj kraj i običaje. Postala je prava ambasadorica konavoske tradicije. Moja bi prijateljica rekla: postala je veća Konavoka od mnogih rođenih Konavoka.

  • -Ja sam “žabarka”, tata mi je iz Vida, a mama iz Šumeta. Živjela sam i u Vidu, i na Šumetu, i u gradu, a onda sam se udala u Konavle. Sa svekrvom i svekrom imam jako lijep odnos, uvijek ističem da su mi oni kao mater i ćaća. Prihvatila sam običaje, uživam u prirodi, sviđa mi se konavoska nošnja i volim je odjenuti u najsvečanijim prigodama.

Prvi se put obukla 2011. godine, svoju malenu ni godinu dana staru kćer Helenu je nosila u naručju, a trogodišnji sin Dominik je išao s njome u procesiji obučen u malu mušku konavosku nošnju.

-Moja je sverkrva nije imala svoju modrinu, tako da smo za taj prvi put posudili nošnju kako bih je obukla i u njoj sudjelovala na procesiji, iza barjaka Grude. Moj muž nije nikad odjenuo nošnju, a mislim da nikad i neće. Koliko ja to volim, isto toliko on to ne voli. Djeca su također u godinama kada nisu zainteresirana, ali vjerujem da će im opet kad budu malo stariji to početi nešto značiti.

Nju nikad nitko nije nagovarao da počne nositi konavosku nošnju, iako je bilo onih koji su je znali pitati – tko joj je to “nametnuo”.

-Meni je grozno kad me to pitaju. Meni se to sviđa, a konavoska nošnja mi je prelijepa. Ja sam u međuvremenu kupila modrinu od pok. tete Ane Karaman iz Brotnica i to napravljenu od prave raše, a košulju mi je po mjeri sašila tete Kate Luić iz Vitaljine. Od 2011. sam imala malo dužu pauzu i nisam se oblačila, jer su mi se dogodile neke životne okolnosti koje su mi donijele druge prioritete, ali sam 2020. ponovno s radošću koračala u procesiji. Tako i ove godine. Jedino bi mi se moglo malo zamjerit što nosim zlataču, a ne ubrčić kao udata žena, ali to mi je jednostavnije. Kad mi to kažu, ja se zafrkavam da se osjećam kao manjgura – priča simpatična Romana.

Volim Konavle – jednostavno, bez ikakvih kompliciranih dodataka zaključuje. Voli i jako često nosi konavoske vežilice, na stolu voli vidjeti konavoski vez, voli poklanjati stvari izrađene u Konavlima, s prepoznatljivim konavoskim motivima. I ništa joj to nije nametnuto, nego je njen izbor.

Romana Zglav prava je ambasadorica Konavala. Ona koja vidi sve ono što je u Konavlima lijepo, ali također i ona koja pomaže kad vidi da njeni sumještani trebaju pomoć. Nikoga stoga ni ne čudi da se grupa koju je inicirala zove “Srcem za Konavle”, te da se nesebično humanitarno uključuje gdje god treba.

A, ljubav se ljubavlju vraća, to znaju svi.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here