Nekako je prešutna istina, ili možda točnije, neiscrpna tema urnebesnih Viber forvarduša, da je, od kad je počela ta korona, gin&tonic (ili za nas koji više volimo „zdravo“ – whiskey&kombucha cocktail) postao vodeća strategija za „preživljavanje“.

Samoizolacije, online škole, eksponencijalno rastuće brojke i srazmjerno opadajuće rezervacije, konfuzne mjere i morbidne vijesti, stvorile su jedan novi paradoks – sve manje glamuroznih koktel druženja, a sve više praznih boca u kanti za recikliranje (ili nedajbože smeću!).

Krenula sam tako sinoć doma pisati svoju novu kolumnu o ženskom zdravlju, vitalnosti i „dobrom starenju“ … no prije toga, spontano, nakon zadnjeg sata odlučim s kolegicom sjesti vani na piće. Nismo ima sto godina i nešto mi je jedna piva zazvučala baš neodoljivo.

Piva i kreativa

I popijemo tako (samo!) jedno piće i nadimimo se second-hand dimom, ali se ispričamo baš vrhunski. I sve na vrijeme, pođemo doma leć’. Nije često, sve pet. Kolumnu stignem i ujutro.

No nekoliko sati kasnije, točnije, u dva ujutro, probudi me onaj grozni feeling koji će možda prepoznati svaka žena u perimenopauzi….

“Ajmeee, ona piva, što mi je ono trebalo!“ 

Od tad sam budna, i tipkam. I najviše me nervira što sam upravo prije par dana još jednom poslušala točnu biokemiju utjecaja alkohola na ženske hormone, a osobito na hormonalni poremećaj spavanja i raspoloženja koji nastaje baš iz te interferencije alkohola pri zdravoj eliminaciji estrogena.

Promislila sam tad ponosno kako dobro spavam otkad sam skoro potpuno izbacila taj prečesti korona ritual za kraj stresnog dana. Da ne davim s biokemijom, ni ja je u potpunosti ne razumijem, ali je poznam, pa bi savršeno, kratki i vrlo rezolutni sažetak te priče bio: nakon 35.-e, vrijeme je da ostanete na jednoj pivi, a nakon 45.-e, da izlazite s prijateljicama ujutro na kavu, a štetne efekte korona ludila sanirate nekim manje opasnim sredstvom koje ne podebljava anksioznost, depresiju, nespavanje i ne aktivira gene za opake bolest. 

Ili, tu i tamo, kao ja, slegnete ramenima na svoju momentalnu „amneziju“ o tim dobro poznatim efektima čak i samo jedne pive, i onda tipkate od 2 ujutro.

Svakako je drugi simptom povećanog estrogena u perimenopauzi neka nadljudska kreativnost kojoj su 24 sata nedovoljna da se odradi sve to što je pokrenula.

„Labuđi pijev“, kako to zove naša Mirna. Pa opet dobro. Bonus radno vrijeme…

(Ako vas baš uzbuđuju morbidni detalji te zloslutne priče o hormonima i alkoholu, naći ćete puno više na https://www.larabriden.com/hormone-repair-manual/)

Marija Grgurević je vlasnica holističkog fitness studija Elixir Vitae u Župi. Prije par godina ostavila je posao u event managementu i krenula je u podvig stvaranja jednog eksperimentalnog prostora za istraživanje nove paradigme života koji izlazi iz vlastitog kreativnog stvaranja i duhovnog rasta.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here