Vrijeme pripreme za Uskrs ili Uskrsenje, kako se ovaj najveći kršćanski blagdan nazivao u narodu, započinjalo je četrdesetnicom ili Korizmom. Viši kustos Ivica Kipre, voditelj Etnografskog muzeja, još je 15. studenog 2015. revno zabilježio bogatstvo konavoskih uskrsnih običaja, o kojima je desetljećima ranije vrijedna sjećanja podijelila i kazivačica Nike Ruso rođ. Vezilić, 22.ožujka daleke 1923.

Poznati i manje poznati običaji u Konavlima

– Središnji dio pučke običajnosti otkriva nam se u vremenu od Palmane neđeje, Cvijeta ili Cvijetnice, kroz Veliku setemanu do Uskrsenja. Palmanu neđeju obilježava odlazak na misu i nošenje pletenih palminih grančica – pomica, izvedenih gustim čvrstim prepletom s nizom ukrasa poznatih kao krišci, trupice, balote, baboče, bočice ili soklini, fjočice te skalice. Uz palme nosile su se i kite masline. Bio je običaj da pomu i maslinu na blagoslov nosi domaćin ili muško dijete iz kuće.

Blagoslovljene grančice  čuvale su se cijelu godinu zataknute negdje uz kakav kvadar ili propeće, sve do Pepelnice kad bi se zapalile.

Blagosivalo se i više maslinovih grana, koje su s palminim križićima, činile tzv. blagoslov što se nosio po baštinama i međama kao zaštita baština. Užeć blagoslov značilo je paljenje blagoslovljenje palme i masline u kući kako bi njihov dim odagnao nevrijeme, grad i gromove koji mogu našteti usjevima i kući.

Na Veliki četvrtak zavezivala bi se zvona i umjesto njih koristile drvene čegrtaljke, škrebetaljke tj. zvrčoke. Posebno svečan doživljaj bio je čin  pranja nogu apostolima u Misi večere gospodnje u župnoj crkvi na Grudi, dok se u Čilipima na Veliki četvrtak očuvao običaj goni barabu u kojem se nekada drvene klupe udaralo šipkovim prutom, a kasnije nastavilo samo rukama, prisjećajući se posljednjih trenutaka Kristove agonije bičevanjem, oslobađanje razbojnika Barabe, i reakciju prirode bukom i pomračenjem koja će uslijediti po toj odluci kao i u trenutku Kristove smrti – otkriva se u bogatoj zbirci konavoskih blagdanskih običaja.

Sveto trodnevlje

Bilježi se i kako se od Velikog četvrtka kad počinje Sveto trodnevlje nije smjelo raditi sa zemljom ni raditi veće poslove.

Ponegdje se vjerovalo da ne valja smeće izbacivati iz kuće od Velikog četvrta do Glorije, već prije ili tek kada se odriješe zvona. Glavno obilježje Velikog petka je pjevana Muka Gospodinova, koja se osobitom izvodi u Cavtatu, Čilipima, Grudi i Pridvorju.

Vrijedno je spomenuti i Jeremijin plač – lamentacije koji se izvodi na Veliku subotu u Cavtatu, te uskrsna posljednica Svetilištu Vazmenome iz Čilipa. Posebnim ozračjem ispunjena je Cavtatska procesija za Veliki petak, kad preko Prijekog i Rive uz sjaj svijeća u rukama, procesijskim svijećnjacima i nabožne pjesme poput one Puče moj uz Križ obilazi mjesto, dok su prozori kuća ukrašeni svečarskim trakama od skupocjenih tkanina, propećem i vazama s cvijećem.

– Na Veliki petak ili na Veliku subotu mastila su se i pengala jaja, a držalo se koliko vina taj dan popiješ da ti toliko vina u žile navrije. Pengana jaja su se šarala voskom i potom bojala kartelama, boji od robe, ili lučini, boji od lupina luka. Nekada se bojalo prirodnim bojama (poput broća) kojima se bojao i tekstil. Pengana jaja izrađivala su se batik tehnikom uz pomoć pčelinjeg voska, čantrlice, teće ili skandaleta sa žarom te glavičaste igle batočke ili baturače, batvačice, ubodene oštrim dijelom u grančicu loze.  Pengale su samo žene koje su bile zadužene za poslove u kući. Običaj pisanja poruka je noviji i penica se u ranije doba nije koristila. U nedostatku vremena i iskustva, poneka žena znala je jaje opengati i uz pomoć pupka od smokve, ostavljajući deblje i nevješte crtice i zareze. Čest simbol bio je cvijetak i tzv. paunovo pero.

Tipičan stari konavoski motiv je glavica većeg četverolatičnog cvijeta na obje strane, s ponekad među njima umetnutom rozetom ili paunovim perom – stoji u uskrsnoj povjesnici. Navodi se dalje i kako su obitelji u koroti jaja samo kuhale ali ne i bojile. Na Uskrs je postojao običaj da nevjestina kuća daruje zetovu kuću s omašćenim ili penganim jajima.

Ponegdje je košic sa stotinu omašćenih jaja u zetovu kuću donosila punica, dok je drugdje bio običaj da nevjestin brat donosile sestri košić omašćenih jaja, pri čemu su svakome pojedincu u kući, svojti i susjedstvu bila namijenjena po četiri. Za taj čin sestra ga je darivala.

Na Gloriju – umivanje u šumskom cvijeću

– Velika Subota ili Glorija obilježena je odrješivanjem zvona kao i blagoslovom hrane. U trenutku odrješivanja zvona djeca i ukućani umivali su se u šumskom cvijeću kako bili zdravi i lijepi. U Gornjoj bandi bio je običaj da majke na Gloriju razvijaju djecu iz povoja, uhvate ih ispod pazuha i premeću po postelji, kako bi dijete što prije prohodalo i odviknulo se od povoja. Strogi post koji se držao od Velikog četvrtka do Velike subote nazivao se glorijanje.

Zanimljivost je i to da se hrana nekada blagoslivljala isključivo na Gloriju. Siromašnije obitelji nosile bi samo sol, bočicu za krštenu vodu i svježa jaja na blagoslov, dok su malo bolje kuće nosile fogacu s jajem (pincu, ručicu ili teharicu), četiri jaja, sol, šibice, malo bobice i drugih sočivica, mladi luk, sjeme dudova svilca, drugog sjemena što će saditi tekuće godine, bočicu za krštenu vodu i sjeme dudovog svilca (koji se u starije vrijeme nosio na blagoslov na Blagovijest). Svečana misa na Gloriju uključivala je i blagoslov ognja – ističe se u pregledu uskrsnih običaja.

Znakovito je bilo i tijekom subote kad bi domaćice pomele i očistile ognjište,  jer se u subotu večer unosila nova blagoslovljena vatra. Ta se vatra palila najčešće od lozovih hrekova ispred crkve. Kad bi svećenik tu zajedničku vatru blagoslovio, svaki domaćin bi grančicu odnio na svoje ognjište i zapalio novu vatru u domu.

Uskrsno jutro u obitelji

Na Uskrsno jutro obitelj bi zajednički doručkovala blagoslovljenu hranu, ali ne prije nego bi se skupa pomolili i ne prije škropljenja blagoslovljenom vodom. Sve mrvice od pinice, fogace ili pogače, kao i ljuske od blagoslovljenih jaja pažljivo bi se skupile i spalile u vatri ili su se pak zakopavale pod voćke da budu plodne.

– Na Uskrsenje se odjevalo najljepše ruho i odlazilo na misu. Nakon mise djevojke i momci bi se zagledival i čestitali riječima – Nazdravje ti Uskrsenje i šarena jaja!, Čestito ti crljena jaja i zelena trava! Bog ti do svako dobro! Djeca su se igrala tucanja jaja i  gađanja jaja dinarima.

Nedjelju nakon Uskrsenja, bilo ja Malo Uskrsenje. Nekada su se na ovaj dan ponovno mastila jaja, no ta je tradicija već odavna napuštena.

Nakon Uskrsa s ljepšim vremenom i buđenjem prirode ponovno je započinjalo vrijeme zabave, bala i šetnji – zabilježili su o konavoskom Uskrsenju viši kustos Ivica Kipre i kazivačica Nike Ruso rođ. Vezilić.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here