Javno-zdravstvena medicina je temelj kuće zdravlja. Nju čine sve one aktivnosti koje čovjek kao pojedinac, zdravstvena zajednica, nevladine udruge i lokalna uprava, moraju poduzimati kako bi očuvali zdravlje u zajednici, promovirali zdrave stilove života i kreirali zdraviji okoliš za sve dobne skupine od vrtićke do treće životne dobi, kaže dr. med. Marija Mašanović, specijalist javnog zdravstva, odnedavno i prvi primarijus u Zavodu za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije. Kako to Zavodi za javno zdravstvo mogu djelovati u zajednici? Zašto je važna školska medicina? Zašto se treba odazivati na nacionalne programe ranog otkrivanja bolesti? Saznajte u razgovoru.

Marija Mašanović u Zavodu za javno zdravstvo počela je raditi 2004., kad je bilo dosta mladih tek diplomiranih liječnika i teško je bilo dobiti specijalizaciju. Prvi njezin susret s javnim zdravstvom počeo je istraživanjem o životu samačkih kućanstava u Dubrovačkom primorju.

-Kao mladi liječnik, u sklopu svoje specijalizacije u Zavodu sudjelovala sam u programu Zdrave županije. Trebali smo uočiti najslabije točke zdravstva na lokalnoj razini. Županijski prioritet  pomoći i njege u kući  iskristalizirao je problem  starijih samih osoba, kvalitete života i zdravstvene usluge u ruralnim sredinama gdje živi jako puno samaca u poznim godinama. Najviše takvih stanovnika bilo je tad u Dubrovačkom primorju. Išli smo na teren s patronažnom sestrom i obilazili te ljude i razgovarali s njima, vidjeli u kakvim uvjetima žive i donijeli zaključke.

Prvotna ideja bila je da predložimo izgradnju Doma za starije negdje u Primorju i da se ti ljudi tamo smjeste, no nakon istraživanja postalo nam je jasno kako su oni jako zadovoljni životom u svojim domovima, pa čak mogu reći i zajednicama, gdje se jedni oslanjaju na druge, rade na zemlji, imaju životinje. Problem su im bili kućanski poslovi, nabava namirnica i lijekova. Istraživanje je završeno 2005., a iste je godine pokrenuta i usluga gerontodomaćica u Dubrovačkom primorju, koja i danas postoji, čime je kvaliteta života ovih ljudi podignuta na višu razinu. Time smo očuvali zdravlje, ne samo njih, već i njihove djece, koja žive u gradovima, i znaju da su im roditelji sigurni i zbrinuti. To je primjer kako javnozdravstveno istraživanje daje lijep i vrlo praktičan i koristan ishod za zajednicu.

Javno-zdravstvena medicina je temelj kuće zdravlja, ističe primarijus Marija Mašanović. Ona smatra kako se u današnjoj medicini koja liječi, još uvijek naglasak stavlja na  bolesti i medikalizaciju, a očuvanje zdravlja, kroz preventivne postupke i mjere koje poduzima javnozdravstvena medicina, temelj je zdravlja, a time i kvalitete života.

– Mi se uvijek pozivamo na osnovne postulate našega najvećeg javnozdravstvenog liječnika dr. Andrije Štampara, što liječnik, odnosno zdravstveni radnik treba i na koji način pristupiti čovjeku. Mjesto javnozdravstvene medicine je u zajednici, među ljudima. Kroz studij medicine učimo puno o kurativnoj medicini i bolestima. Ono što treba shvatiti je da bolesti ne nastaju u jedan dan, nego djelovanjem raznih čimbenika kroz dugi niz godina. A ti čimbenici, odnosno rizici za razvoj bolesti vezani su i uz uvjete života.

Neki čimbenici za nastanak bolesti su nepromjenjivi kao što su: spol, dob i nasljeđe, ali većina se može promijeniti i kontrolirati. Možemo promijeniti način prehrane, prestati pušiti, prestati prekomjerno konzumirati alkohol, više se kretati. Najvažnije je pak učinkovito djelovati na stres, koji je okidač za brojne bolesti. Mi se kroz sve naše Odjele, u Službi za promicanje zdravlja u Zavodu bavimo upravo tim aktivnostima, savjetovanjem i promoviranjem zdravih stilova života.

Javno zdravstvo može kroz istraživanja i preuzimanje dijela kurative recimo, kroz školsku medicinu, znatno doprinijeti i rasterećenju liječnika u obiteljskoj medicini i učinkovitosti zdravstvenog sustava. Činjenica je da su liječnici obiteljske medicine preopterećeni, a s druge strane liječnici školske medicine, nemaju mogućnost liječenja. Što Vi mislite o tome?

Školska medicina je jedna prekrasna disciplina koja se bavi djecom od ulaska u školske klupe do završetka srednje škole te studentima. Ona ima taj jedan cjeloviti pristup djetetu koje raste i razvija se. Žalosna je činjenica da je toj djelatnosti oduzeta ona kurativna komponenta tako da školski  liječnik kroz svoj preventivni rad nema mogućnost kad nešto što otkrije i pronađe, uputi dalje i osobno dobije povratnu informaciju i prati dijete. Veliki problemi su sa djecom i mladima koji imaju nepravilno držanje, višak kilograma, probleme s vidom i s ponašanjem. To je sve ono što otkriva rad školskog liječnika, a dosta te djece kad krenu u školu, nakon pedijatrijske skrbi koja je bila cjelovita,  kurativnu zaštitu dobivaju u ordinacijama obiteljskih liječnika, koji su preopterećeni pacijentima, i pogotovo administracijom, a nemaju vremena dovoljno se posvetiti pacijentima, pa onda ni mladima ni djeci. Ako doktor na dan mora primiti preko 100 pacijenata, on nema vremena za detaljan pregled. Vraćanjem školske medicine u svrhu kojoj je prije služila, rasteretilo bi se dijelom liječnike obiteljske medicine, a mladi i djeca bi dobili potrebnu liječničku pažnju i cjelokupnu skrb.

Zavod za javno zdravstvo u pandemiji koronavirusa primarno se bavio praćenjem zaraze i kontakata, kako pandemija jenjava ponovno počinju programi koji su privremeno bili obustavljeni. Dr. Mašanović naglašava kako je upravo u tijeku peti ciklus pozivanja građana na testiranje stolice na oku nevidljivu krv u sklopu Nacionalnog programa ranog otkrivanja raka debelog crijeva.

-Nacionalni programi ranog otkrivanja raka dojke, debelog crijeva i raka vrata maternice (trenutno u reorganizaciji) osmišljeni su da obuhvate i uđu u populaciju zdravih osoba, koje nemaju apsolutno nikakve simptome niti rizične čimbenike za obolijevanje od raka. Mi kroz te programe ljude pozivamo aktivno da se odazovu. U slučaju programa prevencije raka debelog crijeva osobe oba spola, u dobi 50-74 godine dobiju pozivno  pismo na kućne adrese u kojem trebaju odgovoriti žele li sudjelovati u programu, potpisom na suglasnosti i besplatnim slanjem kuverte, koja je adresirana i uključena u poziv, pristaju na test. A onda im poštom dođe kuverta sa testovima i anketni upitnik, koji trebaju popuniti. Osobama koje su se odazvale u prethodnim ciklusima odmah šaljemo testove, a mogu nam se i obratiti na besplatni telefon 0800345066 i zatražiti ih. Riječ je o kartonskim testovima koji se jednostavno naprave doma i pošalju se na adresu Zavoda. Testira se prisutnost oku nevidljive krvi u stolici tijekom tri dana. Ukoliko je test pozitivan, osoba dobije termin za kolonoskopiju, kojom se uz otkrivanje možebitne maligne izrasline, ako je ista u ranoj fazi može odstraniti i postići izlječenje, samo jednim zahvatom.

Kakav je odaziv ?

-Danas prebrzo živimo i često zanemarujemo zdravlje, ovaj je test upravo namijenjen da nam olakša i ubrza moguću dijagnozu i sačuva život, no na žalost odaziv je u našoj županiji malen, tek 16 posto pozvanih osoba i napravi test iako se program provodi još od 2008. Čini se da naši ljudi strahuju od pregleda, ali ne i od liječenja bolesti.

Naglašavam kako je rak debelog crijeva jednostavno izliječiv, ako se otkrije u ranoj fazi. Na razini cijele države godišnje bude preko 3 600 novih slučajeva raka debelog crijeva, a samo u 2019. njih skoro 2100, je umrlo od ove bolesti. To nije dobar podatak. Broj umrlih bi trebao biti manji ako je općepoznato da rak debelog crijeva češće nastaje iza 50-te godine života  kada se osobe i pozivaju u Nacionalni program i imaju priliku ranije otkriti bolest. Zato se važno odazvati. Osobe koje u obiteljima imaju naslijeđe opterećeno rakom, upalnim bolestima crijeva svakako preventivne preglede trebaju započeti u ranijoj dobi. Treba napomenuti da u našoj županiji svake godine od raka oboli od 650-700 osoba, među kojima je 80-100 slučajeva raka debelog crijeva., a preko 350 osoba godišnje umre od raka, gotovo svaki dan jedna osoba, a skoro svaki tjedan jedna osoba umre od raka debelog crijeva (40-50 umrlih godišnje). 

Kad govorimo o raku dojke, smrtnost pada i sve je veći broj tih karcinoma koji se otkriju u ranoj fazi, a sve zato jer se kroz Nacionalni program razvila svijest o važnosti redovitih pregleda, a kod raka debelog crijeva, incidencija ne bilježi pad. Ljude je možda malo strah, simptoma nema, a boje se da im se nešto ne otkrije, možda se boje i kolonoskopije, koja nije baš najugodniji pregled, ali treba shvatiti da je kolonoskopija ujedno i pregled i operativni zahvat kojim se odmah mogu ukloniti sumnjive izrasline. I dijagnostička i terapijska pretraga u isto vrijeme.

U ovom petom ciklusu tijekom svibnja poslali smo pozive osobama rođenim od 1963. do ’66. godine, koje su prije dvije godine dobile test i poziv. Po prvi put smo pozvali i “najmlađe” sudionike dosad, rođene 1970. i ’71. Molim ih da se zbog vlastitog zdravlja odazovu.

Iako je njezin primarijat bio glavni povod ovom razgovoru, Marija Mašanović skromno ističe kako je on plod timskog rada njezinog odjela u kojem uz nju sudjeluje i voditeljica službe za promicanje zdravlja, medicinska sestra, sanitarni inženjer i laborant.

Titula primarijusa najveće je stručno priznanje koje liječnička struka daje kolegi za njegov cjelokupni opus kao liječniku specijalisti, pri čemu, kod kandidiranja moraju biti zadovoljeni određeni kriteriji. Ustvari to je jedna velika čast za stručni doprinos u liječničkom radu na koji sam jako ponosna. Taj primarijat je rezultat timskog rada tijekom svih ovih 17 godina u našem malom Zavodu u kojem rade veliki ljudi.

Svojim najvećim uspjehom smatram rezultate moga rada kad vidim da sam nekome pomogla ili uspjela poboljšati kvalitetu života ili otkriti bolest u ranoj fazi. Ako sam kroz svoj posao uspjela, a vjerujem da jesam, promijeniti život samo jedne osobe, to je puno. Jer pomažući jednoj osobi, pomogneš i cijeloj njezinoj okolini i na kraju i zajednici. Znati da si danas nekome pomogao, najbolji je osjećaj na svijetu i zato bih uvijek i opet iznova medicinu izabrala za svoj životni poziv.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here