Profesorica hrvatskog jezika Mariela Marković iz Pomorske škole, u sklopu projekta “Škola uživo” ugostila je grupu PaRiter iz Rijeke koja ih je kroz dvodnevni trening uvela i naučila kako funkcionira “živa knjižnica”.

Projekt se službeno zove “Umjetnošću protiv diskriminacije”, a ideja je pokrenuta zbog velikog interesa “Živom knjižnicom”, koju dubrovački učenici ali i profesori nisu imali priliku iskusiti i učiti, pa se prof. Marković obratila Riječankama koje su kroz radionicu zapravo odradile “trening” i pripremile zainteresirane školske psihologice, profesorice književnosti i jezika, knjižničarke za taj program.

-U radionicama je sudjelovala šarolika ekipa i nadamo se da će iz svega ovoga izaći jedan tim koji će provoditi projekt “Žive knjižnice” među učenicima, naravno, prilagođen njihovom uzrastu. U svim školama je to važno, a pogotovo u strukovnim školama gdje nedostaje predmeta u kojima se učenici obrazuju po pitanju ljudskih prava – istaknula je Marković.

Što je “Živa knjižnica”?

Živa knjižnica je posebna inovativna metoda, koja preko aktivnog dijaloga osvješćuje i educira o ljudskim vrijednostima i ljudskim pravima, potiče raspravu o stereotipima i predrasudama u društvu, te isto tako doprinosi razvoju volonterstva u organizacijama i lokalnim zajednicama.

Živa knjižnica djeluje kao i svaka druga knjižnica: ima čitaonicu, knjižničarski info pult, knjižničare/ke, člansku iskaznicu, ograničeno vrijeme posudbe, a čitatelji/ice knjigu, nakon čitanja, “vraćaju na policu” i “posuđuju” novu.

Unatoč tome “Živa knjižnica” se od ostalih knjižnica razlikuje u jednom bitnom segmentu – u “Živoj knjižnici” knjige su ljudi: pojedinci/ke sa zanimljivim životnim pričama, koje su spremni podijeliti s drugima.

“Čitanje” je zapravo razgovor sa živom knjigom kroz koji se otkriva realnost života “knjiga” i upoznaje njihov način suočavanja s predrasudama i stereotipima koji su vezani uz neki od njihovih identiteta.

-S obzirom na to da svi nosimo različite identitete, osobe uključene u “Živu knjižnicu” odaberu identitet na temelju kojega se suočavaju s predrasudama i stereotipima i o njemu govore. To može biti osoba koja je pobijedila anoreksiju, biseksualna osoba, rehabilitirani/a alkoholičar/ka, autistična osoba, transrodna osoba itd. – pojašnjava prof. Marković.

Metodu žive knjižnice razvila je danska omladinska organizacija Zaustavi nasilje (Foreningen Stop Volden), kao dio aktivnosti koje je ponudila posjetiteljima glazbenog festivala Roskilde, 2000. godine.

Odmah nakon održavanja prve “Žive knjižnice” postalo je jasno da su potencijali ove metode neizmjerni, a ova inovativna metoda je privukla i pažnju Europskog omladinskog centra iz Budimpešte te je uvrštena u program glazbenog festivala Sziget, 2001. godine.

Udruga PaRiter do sada je održala tridesetak živih knjižnica u Rijeci i okolici (javnih i školskih).

– Mi u Udruzi PaRiter otpočetka organiziramo “Žive knjižnice” i uvidjele smo da je to vrlo zanimljivo svim generacijama, ne samo učenicima. Svake godine održimo barem jednu “Živu knjižnicu” po školama. Po posjećenosti možemo zaključiti da ljudi žele naučiti i čuti više o manjinskim skupinama, naučiti nešto novo, razbiti predrasude, jednostavno vidjeti kako ljudi u njihovoj zajednici žive, objašnjava nam Tihana Naglić iz Udruge PaRiter.

– Voljele bih da se to proširi po cijeloj Hrvatskoj i zato smo došle u Dubrovnik dati podršku i uvijek smo tu za sve zainteresirane. Nadamo se da će u Dubrovniku uskoro zaživjeti “Živa knjižnica”. Metoda žive knjižnice počiva na toj snazi osobnog susreta. Omogućava da osoba stvarno sasluša osobu koja joj priča svoju životnu priču i sjedi preko puta nje. Osobni kontakt, mimika, spontane reakcije ljudi kad netko vidi osobu i poveže je s pričom koju priča puno se lakše razbiju predrasude nego kada čitate neki članak u novinama. Naravno treba čitati i to je dobro i informirajuće, no “Živa knjižnica” ima snažniji efekt. Osoba priča vlastitu priču, iz vlastite perspektive, možete postavljati pitanja, razmijeniti iskustva … Taj otvoreni dijalog je najveća snaga žive knjižnice, ističe Naglić, te dodaje:

– Ljudi osvijeste mnoge predrasude, nauče dosta toga … Nekad nije samo do predrasuda, već čisto neimanje iskustva, ne možemo znati kako se slijepa osoba snalazi u prostoru, ne znamo kako se osjećaju i kako svijet doživljavaju ljudi s ADHD-om. To nisu predrasude, već čisto neznanje i neiskustvo.

Na treningu održanom u Pomorskoj školi “živa knjiga” bila je autistična osoba u četrdesetim godinama, i bilo je jako zanimljivo čuti iskustva, doživljaj i komunikaciju takvih ljudi sa svijetom. Tu se konkretno radilo o učenju, ne o samom razbijanju predrasuda.

Sve zainteresirane profesorice koje su sudjelovale na ovom treningu očekuju da će već kroz sljedeću školsku godinu projekt “Žive knjižnice” krenuti u svoj dubrovački život, mi ćemo ih svakako popratiti.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here