U Saloči od zrcala jutros je u organizaciji Dubrovačkih knjižnica, Doma zdravlja Dubrovnik i OB Dubrovnik održano predstavljanje knjige uglednom hrvatskog psihijatra Veljka Đorđevića. Predstavljanje knjige moderirala je Nila Miličić – Vukosavić, a o knjizi je uz autor govorila i prof. dr. sc. Marijana Braš.

Veljko Đorđević izvanredni je profesor na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Specijalist je psihijatrije, subspecijalist socijalne psihijatrije, s brojnim međunarodnim edukacijama iz područja komunikacije u medicini i psihoterapije. Uz više od 40 godina bavljenja s pacijentima, jedan je od utemeljitelja palijativne skrbi u Hrvatskoj.

Palijativna skrb je zapravo jedna od poveznica Đorđevića i Dubrovnika. Naime profesor Đorđević i profesorica Braš sudjelovali su u osnivanju Odjela palijativne skrbi OB Dubrovnik te tima palijativne skrbi pri Domu zdravlja Dubrovnik.

U ime Doma zdravlja Dubrovnik, prisutnima se obratio ravantelj Branko Bazdan. Otkrio je i kako prijateljstvo Doma zdravlja Dubrovnik i profesora Đorđevića i Braš traje posljednjih 14-15 godina.

“Prilikom osnivanja Odjela palijativne skrbi OB Dubrovnik pomogli su nam savjetima projektima, svojim utjecajem u Ministarstvu zdravstvu. Isto su napravili i prilikom osnivanja tima palijativne skrbi Doma zdravlja”, kazao je Bazdan te dodao kako su se kroz tih 15 godina i družili te da je imao priliku Đorđevića upoznati, ne samo kao psihijatra, nego kao i pasioniranog ljubitelja umjetnosti.

“Saznao sam tako i da je Veljko dugi niz godina dva ljetna mjeseca provodio u Dubrovniku, kao liječnik Dubrovačkih ljetnih igara. Boravio je živio i s nama. Bio je čak i u pritvoru kao mladi liječnik koji se predugo u noć družio s glumcima”, otkrio je Bazdan.

Nakon tri knjige memoarske proze “Lepoglavski blues”, “Osječki nokturno” i “Ludolog među umjetnicima” te romana “Glumac na kauču”, Veljko Đorević je krajem listopada 2021. izdao knjigu “Svitanja”.

Roman “Svitanja” zapravo je fikcijski roman, u kojem je glavni lik Damir psihijatar u dobi 90 godina. On je tijekom života drugim ljudima postavljao dijagnoze, a sad je dobio dijagnozu demencije jer se jednog dana nije znao vratiti kući. Inače, radnja romana odvija se, u nama, još uvijek, dalekoj 2041. godini.

Profesorica Braš kazala je kako je sama usmjerena prema stručnoj literaturi, statistici, znanstvenim radovima, dok je profesor Đorđević umjetnički nadaren čovjek.

“Susret s pacijentima koji su u potrebi, pogotovo onima koji su na kraju života, koji nemaju dostojanstvenu skrbu, takvi susreti bi Veljka nagnali na izražavanje kroz pisanje. Prva knjiga koju je profesor izdao zvala se “Lepoglavski blues”. Na jednoj od konferencija koju smo održavali u Dubrovnik, za vrijeme večere, Veljko je nestao. Pronašli smo ga kasnije u sobi, kako priča sam sa sobom, kako plače. Provjerili smo o čemu se radi, a on je tad završavao svoj prvi roman. Zapravo potaknut konferencijom, pričom o ljudima koji su umrli, a koji nemaju nikoga da ih sahrani, završavao je roman i baš te noći je sahranio svog pacijenta, u tom romanu. Sama konferencija je u njemu potaknula taj umjetnički dio”, prisjetila se Braš.

Braš je kazala da je prvi put roman “Svitanja” pročitala tijekom 2018. i da se u njemu Đorđević vratio temi potrebitih.

“Tko zapravo brine o ljudima koji imaju tuberkulozu i alkoholizam? Mi psihijatri, po završetku fakulteta, očekivali smo da ćemo raditi s pacijentima na kauču, a na kraju bi završili u dvorcu u kojem umiru tuberani. Profesor zapravo kroz knjigu opisuje i ta iskustva. No, mi se tad zapitali koga bi uopće više zanimao kašalj i zarazna bolest. Onda je došla 2020. i koronavirus, a mi smo se u bolnici počeli susretati s ljudima koji umiru od gušenja. Radnja nam je tad postala aktualna, a profesor Đorđević je radnju preselio ih 70-ih godina prošlog stoljeća u 2041. godinu. Jako je hrabro unaprijed zamisliti što će se tad događati u svijetu i Hrvatskoj”.

Sam autor o svojoj je knjizi rekao sljedeće.

“Kroz knjigu prolazimo vrijeme pandemija, ratova, nesigurnosti, civilizacijskog, gotovo bih se usudio reći, kraha. Radnja knjige vraća se na početka rada našeg glavnog lika, negdje tamo u sedamdesete godine prošlog stoljeća. Susrećemo se zapravo s njegovim nedoumicama i strahovima. Čovjek koji je donosio odluke svima drugima i tako lagano dijelio savjete drugima odjednom u starosti, pred vlastitim emocionalnim problemima se pretvara, odnosno upoznajemo ga kao plahu, hipersenzibillnu, a u biti perfekcionističku osobnost. Glavni lik zapravo tijekom cijelog svog života piše jednu te istu knjigu “Novu ekologiju uma”, koju ne uspijeva završiti sve do odlaska u dom za dementne osobe. Tek u tom domu, uz pomoć, medicinske sestre koja je zapravo robot, uspijeva srediti te spise te on objavljuje knjigu koja postaje bestseler”, kazao je o knjizi Veljko Đorđević.

Knjiga je izašla prije nekoliko mjeseci, nije još puštena u prodaju, ali smo na nizu promocija doživjeli da su mnogi ugledni književni kritičari govorili o tome što im se u knjizi sviđa. Među kritičarima nije bilo podudaranja u onome što im se osobno sviđa. Knjiga je različito posložena, slojevita, s puno humora, s mnogo optimizma, ali i vrlo teških trenutka. Tako se u jednom od trenutaka prisjećanja početka svog rada, glavni lik prisjeća pacijenta beskućnika koji je preminuo, a nije ga imao tko sahraniti.

Tada Damir, koji je navikao da se nakon smrti otvori proces žalovanja u obitelji, cijelu terapijsku zajednicu i sve pacijente pretvara u jednu obitelj koja započinje proces žalovanja za osobom koju su upoznali na odjelu tijekom liječenja od tada neizlječive bolesti tuberkuloze i alkoholizma. Takvih poglavlja ima nekoliko. Ljudi iz struke, ali i ljudi od pera, rekli su mi da se nikad više ne predstavljam kao psihijatar, već kao pisac”, kazao je Đorđević te dodao kako je ponosan što se ljudi u romanu pronalaze.

“U ovom 21. stoljeću, stoljeću čitavog niza egzistencijalnih problema, sada i pandemijskih problema, potresa, a sad i ratova, drago mi da se ljudi pronalaze, da se povećava socijalni kapital. Poruka je da nas samo empatija i ljubav čovjeka prema čovjeku mogu spasiti od civilizacijskog kraha. Neće to biti novi početak, nego jedan ljudskiji, humanistički obojen, a empatijom i ljubavlju zasnovan odnos u 21. stoljeću”, zaključio je Đorđević.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here