Darko Kihalić iz Zagreba za portal Putoholičar napisao je putopis sa savjetima kako provesti četiri dana u Dubrovniku i Cavtatu, a da se pri tom ne potroši velika suma novaca. On je dokazao da se za pristojnu cifru može ljetovati i uživati u Dubrovniku i okolici, koji glase kao najskuplja hrvatska destinacija. On je uspio s 3.300 kuna organizirati put, smještaj, obroke i obilazak znamenitosti. Dio putopisa prenosimo.

Prijevoz

Pa krenimo, od početka. Najprije ugovaram prijevoz, imate opcije, avion, autobus, osobni automobil. Za mlade postoje i neke druge opcije, auto stopiranje, “Bla,bla” prijevoz i još neke druge, ali mi nismo na žalost više u toj kategoriji da bi nam takav prijevoz činio ugodu pa se snalazimo na druge nama normalnije i prihvatljivije načine. Ipak smo mi generacija pedeset plus i naviše.

Osobni automobil je otpao odmah u startu, sve zbrojeno, gorivo, auto cesta, rizici, preskupo. Avion iz Zagreba do Dubrovnika i nazad, najbrže, ali relativno skupo, dvije karte nose oko 2.200,00 kn, i što sad. Idemo na polovično rješenje, to je gledajući finacijski naisplativije. Kako?

Autobusne linije za Dubrovnik održavaju, Samoborček i Flixbus.  U jednom smjeru karta kod Samoborčeka stoji nevjerojatnih 158,00 kn, samo, kako, odete na internetske stranice autoprijevoznika i ako rezervirate kartu 30 dana prije putovanja, ista košta 158,00 kn, sa rezervacijom čistih 170,00 kn. Znači za dvije osobe 340,00 kn, super. Iste te karte kupljena na autobusnom kolodvoru dođu 475,00 kn s rezervacijom. Zašto u jednom smjeru, zato jer se nazad želimo vratiti avionom jer je avion zbog aerodromskih pristojbi i onih drugih taksi (čitaj gluposti) puno skuplja iz Zagreba nego iz Dubrovnika. Povratnu kartu sam 37 dana prije leta platio sa svim taksama za jednu osobu 370,00 kn, znači 740,00 kn dvije povratne karte. Isto se može platiti čak u tri rate, super. Znači riješili smo prijevoz za točno 1.100,00 kn za dvije osobe, autobus i avion. Možete se i vratiti busom, ali nama je bilo ljepše izabrati avion za povratak.

E sad priča o autobusu, svi pričaju, ma to je muka, truckanje, puno sati, umor, nekultura vozača, smrad i milijun drugih razloga i stvari koji vas odvraćaju od ovog načina prijevoza. Na žalost i ja sam podlegao tim pričama. Evo sad mog viđenja. Mi Hrvati smo na žalost uvijek skloni da nešto kritiziramo, negodujemo, teški smo na pohvalama, ali ja ću reći samo slijedeće, tvrtku “Samoborček” iz Samobora treba silno pohvaliti i svima ju toplo preporučam za ovu liniju. Autobus koji smo odabrali polazi s zagrebačkog autobusnog kolodvora točno u podne, autobus čist, uredan, klimatiziran, vozač, ovoga puta g. Vlado, susretljiv, kulturan, sve pet. A tek vožnja, nije mogla biti ugodnija pa iz svih ovih razloga koje sam prije naveo za “Samoborček” jedna čista desetka.  

Avion, tu nemamo što komentirati, 45 minuta leta i eto već ste u Zagrebu.  Super, ali skupo, relativno, ne kaže se bez veze “time is money”. Preporuka broj dva je da vas netko obavezno sačeka pri dolasku na aerodromu i preveze do kuće, jer autobus “Pleso prijevoz” je bezobrazno skup, od aerodroma do grada 45,00 kn, znači za nas dvoje 90,00 kn, pa zato animirajte djecu, rodbinu, prijatelje da vas pokupe na aerodromu, “potkupite” ih magnetićom za frižider. U ovom slučaju za “Pleso prijevoz” čista jedinica. 

Smještaj

Smještaj, to je bilo vrlo zahtjevno. Dubrovački hoteli koji se nalaze u gradu bez obzira što su skromnih mogućnosti, “low budget” hoteli su vrlo skupi, noćenje s doručkom za dvoje u dvokrevetnoj sobi je u rangu cijene nešto manje od 1.000,00 kn. Sve ostalo puno, puno skuplje čak i ono udaljenije od gradske jezgre. Neprihvatljivo za moje financije.

Obzirom da sam nekoliko puta prije ovoga putovanja u Dubrovniku boravio i u Cavtatu, odlučio sam se za smještaj u Cavtatu, prekrasnom gradiću, sa još ljepšom šetnicom kao u Monte Carlu, a na dohvat Dubrovnika. Naime gradski autobus broj “10” prometuje svakih 45 min za Dubrovnik i vožnja od 30-tak minuta stoji 25 kn, prihvatljivo.

 Ali, nije ni u Cavtatu tek tako lako naći smještaj, hoteli su i ovdje skupi, hotel “Croatia”, recimo jedno noćenje je oko 2.500,00 kn, hotel “Albatros”, 1.500,00 kn a razno razne vile po okolnim brdima, nude jeftiniji smještaj ali tako da vam mažu oči da imaju bazen uz vilu ali ne kažu da do te iste vile trebate taksi ili da ste u vrhunskoj fizičkoj forma da se popnete uz brdo do nje jedno kilometar i više udaljeno od centra grada. Na njihovu žalost nisam taj, prozreo sam njihove trikove i sasvim slučajno, kako se kaže, najbolje se stvari uvijek dešavaju slučajno, nabasao sam pretražujući internetsku stranicu “booking.com” na “Villa Tiha”, Tiha se zove zbog ulice poznatog građanina Cavtata Tihe Bogišića. Vila nije u brdima, vrlo bitno, udaljena od autobusa 300 m kao i od centra, pet minuta hoda prevedeno u vremenski okvir. Ove se vile ne bi posramili ni članovi habsburške kraljevske obitelji, građevina odiše stilom i ima neku onu patinu austrijskog štiha, smještaj vrhunski, arboretum ispred vile, a sa svoje terase, balkona gledate kroz sve to prekrasno drveće ravno u more. Za obične ljude, smještaj kraljevski, djeluje nestvarno, ali istinito.

Apartman, dnevni boravak s kuhinjskim blokom uz uključen sav potreban set pribora, posuđe itd., prostrana spavaća soba, kupaonica, klima uređaj, flat TV, besplatan wi-fi, balkon i ogromni suncobran, pa što bi još trebalo, i izbirljiviji od mene teško bi pronašli zamjerku. Prekrasna plaža “Žal” udaljena 300 m samo na drugu stranu od centra, ponovo ravno za prijeći pješke. I sad nabolje dolazi na kraju, obzirom da sam ja to tako slučajno pronašao na “booking.com” internetskoj adresi, vidim vlasnica je domaća gospođa, Katja, potrudio sam se pronaći broj mobitela pa nazovem ja gđu. Katju, i da skratim priču ugovorim za tri noćenja smještaj za 1.000,00 kn, opet nevjerojatno ali istinito. O gospođi Katji sve najbolje, uvijek pri ruci, na usluzi, vrlo, vrlo ok gospođa, naših pedeset plus godina.

Bonus dodatak, suprug gospođe Katje besplatno radi transfer svojih gostiju do zračne luke, a to je ušteda od daljnjih 100,00 kn, jer taksisti traže za prijevoz do zračne luke 100,00 kn. Obzirom da sam vodio računa da let za Zagreb bude u večernjim satima, u ovom slučaju u 21.20 sati imali smo još cijeli dan na raspolaganju za kupanje i hedonizam na plaži “Žal”. Idealno.

I tako smo riješili prijevoz i smještaj. Vjerujem da vam je sve sad puno jasnije kako smo to sve uspjeli postići za samo 2.100,00 kn. Da se razumijemo, i to je veliki novac,  ali ako ste već odlučili posjetiti ovaj dio Hrvatske zašto ne bi i uštedjeli na svim mjestima i troškovima gdje je to moguće. Na ovaj način smo već uštedjeli barem 2.000,00 kn.

Dubrovnik i zidine

Idemo u Dubrovnik, bus broj “10” sa autobusnog kolodvora Cavtat vas doveze do stanice “Ilijina Glavica” i vozač na mikrofon najavi da tko želi ići u obilazak Starog grada da tu izađe iz autobusa, i pola putnika izađe van, pa i mi, zatim treba prohodati nekoliko kratkih uličica, spustiti se stepenicama pred glavni ulaz u Stari grad, Vrata od Pila. Kada smo prošli kroz njih našli smo se na Stradunu, zapravo na početku Straduna kod Velike Onofrijeve fontane, na drugom kraju Straduna je i Mala Onofrijeva fontana, mjesto gdje  ljudi stoljećima traže okrijepu sa hladnom vodom pa smo i mi našu bočicu za vodu napunili s hladnom vodom iz fontane. 

Odmah do fontane je ulaz na Gradske zidine, koje se protežu u dužini 1,9 km i glavna su turistička atrakcija, uz ostale atrakcije, u Dubrovniku. Samo cijena karte za te zidine je 250,00 kn po osobi, znači za nas dvoje 500,00 kn, preskupo za šetanje po zidinama. Ali, uvijek ima neko ali, napišete mail na adresu: dubrovacke.zidine@gmail.com i navedete da ste hrvatski državljanin i da želite obići gradske zidine po povlaštenoj cijeni karte. Nakon jedno sat vremena kako sam poslao mail na naznačenu adresu dobio sam pozitivan odgovor s napomenom da uz predočenje mail-a i osobne iskaznice mogu kupiti ulaznicu za 100,00 te da mi ista vrijedi za posjetu tvrđavi Lovrijenac u roku od tri dana. Tako smo i učinili i kupili ulaznice za 200,00 kn te uštedjeli 300,00 kn, super, samo ova povlastica vrijedi do 1.7.2022. godine, vjerujem da će ponovo ova povlastica vrijediti od 1.10.2022. godine nadalje kada se smanji broj posjetitelja. 

Krenuli smo na zidine, kažu treba otprilike 2 sata za sve to obići, vratolomija na početku za popeti se, zahtjevno, pa onda, malo gore, malo dole, ravno, po suncu, gdje kamen grije s donje strane a sunce prži s gornje pa ti budi mazohista i sve to istrpi. Istina za volju imaju tu dva kafića za odmor i da se sakriješ u hlada nakratko. Pogled sa zidina je spektakularana na sve strane kud se okreneš ali se ipak nakon pola sata zapitaš, šta je meni ovo trebalo, ali eto kako biti u Dubrovniku a ne obići Gradske zidine isto mu ga dođe kao otići u Rim a ne biti u Vatikanu i vidjeti Papu, smatra se posjet promašenim.

Preporuka broj tri, na zidine i ne pomišljajte krenuti bez pitke vode u flašici i pokrivala za glavu, nužno potrebno.

Ipak izašli smo na pola puta, iz sigurnosnih razloga u odnosu na našu kondiciju i zdravlje, i spustili se na Stradun, samo sada s druge strane Straduna, kod Male Onofrijeve fontane, Gradskog zvonika sa satom, Orlandovog stupa, Palače Sponza i drugi atrakcija Dubrovnika. Nakon obilaska gradske luke i ovih atrakcija trebalo je nešto i pojesti. Da ne zaboravim, na Stradunu šalica espresso kave je 18,00 kn a kuglica sladoleda 15,00 kn, jer je sad trenutno vrlo aktualno ocijenjivati mjerilo skupoće uspoređivanjem cijena ovih dviju delicija, nije strašno ima i skupljih mjesta ali o tome kasnije. Na Stradunu je već bila dosta velika gužva, kruzeri dolaze, puno turisti, mahom stariji ljudi koji kao ovčice slijede svoje vodiče i slušaju simultani prijevod o povijesti Dubrovnika i atrakcijama koje obilaze.

Ručak u Gradu

U pripremi putovanja pronašao sam da je najpovoljniji ugostiteljski objekt za nešto prezalogajiti na Stradunu, “Preša” u Đorđićevoj ulici kb.2, uličica koja dolazi na Stradun, stolovi za jelo su praktički na Stradunu, nije po meni pravi “fast food”, nije ni restoran u klasičnom smislu, nešto između, cijene vrlo pristupačne. Nisam uzeo riblji “menu”, ne volim ribu do te mjere da bih ju mogao mjenjati za ćevape, ali uz sve što smo pojeli, supruga piletinu, i popili, račun je iznosio prihvatljivih 175,00 kn, obzirom da si na Stradunu i u Dubrovniku, s tim da je 0,5 l točene pive PAN 35,00 kn bilo uključeno u ovaj račun. Ali šećer dolazi na kraju, ovaj iznos računa iz cjenika za domaće goste umanjuje se za 20%, pa iznosi 140,00 kn, vrlo prihvatljivo čak i za skromni novčanik kao što je naš.

Zapravo u cijelom ugostiteljskom sektoru u restoranima, ne kafićima, u Dubrovniku i u Cavtatu za domaće goste se iznos računa umanjuje za 20%, vrlo lijepa gesta ugostitelja, ali i taksista jer i njihove usluge su različite za domaće turiste za razliku od stranih turista.

Obilazak Srđa

I sada kada smo to obavili odlučili smo krenuti na vidikovac Srđ, povratna karta za vožnju žičarom do vrha za jednu osobu iznosi 200,00 kn, znači za nas dvoje 400,00 kn. Opet za naš džep neprihvatljivo, tu na žalost nema pisanja mail-ova kao za zidine, nema ni umanjenja cijene karte za domaće goste, ali ima drugih metoda kako doći na Srđ.

Zapravo možete i pješke ali to je totalni alpinizam, samo navodim kao primjer, ali kad gledate u ovoj priči s odlaskom na brdo Srđ, dolazimo do činjenice o zamjeni teza, mi idemo na brdo Srđ da bi se divili prekrasnom pogledu na grad Dubrovnik, Konavel, Lokrum, Elafitkse otoke i da bi vidjeli horizont koji je zakrivljen i dokazali da je Zemlja okrugla, a ne da bi se vozili žičarom, ona je samo jedna od mogućnosti kako se domoći vrha brda Srđ, razvikana, za vožnju od manje od minute dati 100,00 kn u jednom ili 200,00 u oba smjera, to se ne isplati, barem ne nama, strancima valjda ta cijena odgovara.

Idemo taksijem, najeftiniji taksi u gradu je tvrtka “EKO TAKSI”, 020/432-432, i od “Vrata od Pila” do vrha brda Srđ nas je taksista odvezao za 10 minuta uz cijenu od 71,00 kn, da baš tako, umjesto 200,00 kn za žičaru, ali u jednom smjeru. Stigli smo na vidikovac, poklonili se palim žrtvama kod križa za naše branitelje iz Domovinskog rata, snimili i poslikali fenomenalne vizure sa vidikovca, cijeli Dubrovnik, Stari grad, Lokrum, Elafite i sve ostalo. Definitvno mjesto koje treba obavezno obići.

E sad se moramo osvrnuti na cijene, u ugostiteljskom objektu na vidikovcu, tu je sve najskuplje u Dubrovniku što smo susreli, ne računajući skupe hotele, na Srđu obična espreso kava košta 32,00 kn, obično pivo 0,33 l 54,00 kn a 0,5 l obično, mislim pri tome na hrvatska piva 64,00 kn, a sve ostalo naviše, e to su cijene, pa se ti zamisli gdje si, valjda i ova visina na kojoj se nalazi brdo Srđ, 416 m iznad mora utječe na cijene.

Kako nazad, i tu ima “caka”, kad zovete taksi ne želi doći na Srđ jer im je to neisplativo, pa sačekate da neki taksista doveze svoje putnike i s tim se vratite u grad, za iste ili slične novce, ovisno kud želite da vas preveze, mi smo za primjer čekali manje od minute.

Znači, da skratim priču umjesto 400,00 kn ovaj nas je izlet na brdo Srđ stajao 150,00 kn, ušteda od 250,00 kn, super.

Cavtat

Na red dolazi i Cavtat, više puta proglašavan najljepšim malim mjestom u Hrvatskoj, ugodna atmosfera, nakon vreve Dubrovnika, stranaca, gdje domaći jezik rijetko čuješ oko sebe dok obilaziš grad, jurnjave da što više obiđeš turističkih spotova, kao da si učesnik u nekoj društvenoj igri sakupljanja nagradnih bodova za svaku obiđenu točku, Cavtat dođe kao odmor za dušu, hedonizam do bola, gradska šetnica, kavica, štandovi sa suvenirima, kafići, ugostiteljski objekti, trgovine, mala tržnica, vrlo, vrlo ugodna atmosfera. I u Cavtatu se ima što vidjeti, ali opet uzbrdo, Meštrovićev mauzolej brodovlasničke obitelji Račić na gradskom groblju Sv. Roka, nešto prelijepo izgrađeno od bijelog bračkog kamena, gdje je sve od kamena, osim ulaznih vrata i zvona koji su od bronce, a ne mogu da ne spomenem veličanstvenu misao veličanstvenog Meštrovića koji je dao da se na zvonu upiše slijedeći tekst: “Saznaj tajnu ljubavi, riješit ćeš tajnu smrti i vjerovati da je život vječan”, nakon ovoga čovjek ostane bez teksta, i počne misliti i misliti…

Ima u Cavtatu puno toga još za obići, rodna kuća hrvatskog slikara Vlahe Bukovca, akvarij, izložbe školjaka, prodajnih galerija sa slikama i napokon uz ugodnu atmosferu čovjek osjeća da se odmara, a to nam je nužno potrebno u ovim godinama. Naime ima od Dubrovnika do Cavtata destinacija u kojima možete i prije uzeti neki smještaj, recimo Plat, ili slično ali to su sve mala mjesta uz magistralu gdje nemate ovo što pruža Cavtat, gradski sadržaj i ugođaj. Imate apartman i to je to, sretni ste ako ima trgovinu i kafić.

U Cavtatu su cijene ipak normalnije, od kave espresso za 10,00 kn do pive od 0,5 l na plaži “Žal” od 17,00 kn, i u Zagrebu je piva skuplja, a i kava, i to ne na nekim razvikanim mjestima, već u običnom kvartovskom kafiću. Pizza je okvirno 85,00 kn, lignje ovisno kako su pripremljene, od 75,00 do 90,00 kn, riblji “menu” je po kg od 300,00 do 500,00 kn, ali to je za kg, općenito cijene su mnogo prihvatljivije nego u Dubrovniku a plus toga i ovdje se poštuje domaći gost na način da se računi u restoranima umanjuju za 20% za domaće goste. Zapravo mi domaći gosti koji smo stigli u ovom slučaju iz Zagreba, domaćim ljudi se činimo malo čudnim jer kako da si došao na odmor čak tu kraj svih drugih bližih mjesta na Jadranu, tu su navikli da su turisti većinom stranci, čak i registarske oznake zagrebačke nisu baš česte, tu i tamo neka, ali zato su vrlo susretljivi na svakom koraku i za nas domaće turiste za razliku od drugih mjesta na Jadranu gdje to baš i nije tako te boravak čine još ljepšim I ugodnijim. Zato za Cavtat jedna čista desetka.

Evo za kraj ove priče, vjerujem da sam dokazao kako se može posjetiti Dubrovnik, obići glavne turističke atrakcije, i Cavtat, kako se može uživati na plaži, kupati i imati vremena za sve, a za relativno malo novaca. Kada bi sve to pretočili u realne cijene, od prijevoza, smještaja, cijena ulaznica, ugostiteljskih usluga, iznos za koji bi se navedeno moglo ostvariti kretao bi se sigurno preko 5.000,00 kn i više, e onda bi se s razlogom moglo reći da je Dubrovnik skup. Istina je da nije svatko baš sposoban na ovakav način kao ja to organizirati i provesti u djelo, ali sam zato kroz ovu priču pokušao da vama pomognem da i vi ostvarite svoje snove, da posjetite ako želite Dubrovnik za neke recimo prihvatljive troškove.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here