Priča o nestanku pčela odvela nas je jednog toplog rujanskog dana u Majkove koji su kroz povijest bili centar pčelarstva Dubrovačkog primorja. Apeli koji dolaze sa svjetske i europske razine govore o tome kako se s godinama broj pčela kontinuirano smanjuje. Njihova primarna zadaće je oprašivanje, a nestankom ove karike dovodi se u pitanje i egzistencija čovjeka. Razlozi nestanka tumače se na različite načine, neki to pripisuju globalnom zatopljenju, neki prekomjernoj upotrebi pesticida u poljoprivredi, a još se navodi i parazit odnosno grinja Varroa destructor. O nestašici meda puno se priča u zadnje vrijeme, a tu zabrinjavajuću činjenicu potvrđuju nam i u Majkovima. Ružica Tepšić iz Kuće meda govori kako je broj pčelara koji su donosili med u njihovu kuću na prodaju sve manji, dok predsjednik Pčelarskog društva Dubrovačko primorje – Majkovi, Ivo Lopina kaže kako je prošle godine jedan pčelar izgubio preko 20 košnica.

Već 50 godina postoji Pčelarsko društvo Dubrovačko primorje, trebali su to i proslaviti ove godine da nije bilo pandemije uzrokovane koronavirusom. S obzirom na svoju dugu tradiciju vezanu uz pčelarstvo, s razlogom je u Majkove smještena i Kuća meda koja je otvorena 2013. godine. Tu je prije bila osnovna škola do četvrtog razreda, ali kako je djece manje, onda svi idu u osnovnu školu u Slanome.

Kuća meda, Majkovi

Neiskvarena priroda, netaknuta i zadržana u svoj svojoj ljepoti okružena kamenim kućama, doprinosi osjećaju sporog protoka vremena u Majkovima. Svježi “majkovski” zrak zapuhnuo nas je i kao da nas je vratio u potpuni smiraj. Na zelenilu i stablima nakratko smo odmorili oči naviknute na tehnologiju. Put do Kuće meda bio je brz i jednostavan, cesta s magistrale je obnovljena i asfaltirana. U svojevrsnom muzeju pčelarstva vesela i nasmijana, goste dočekuje Ružica Tepšić.

Ružica Tepšić
Pčelinji vosak se koristi za penganje jaja

-Kuća meda je zamišljena kao jedan mali muzej pčelarstva jer se u njoj mogu pronaći različite stvari koje pčelarima trebaju za bavljenje pčelarstvom, bilo da im je to osnovno zanimanje ili samo hobi. Svatko tko dođe može vidjeti prezentaciju o pčelinjim proizvodima, medonosnom bilju… Može se kušati i kupiti med. Tu su još i neki domaći proizvodi kao što su sokovi i marmelade koji se izrađuju na tradicionalni način, dugim kuhanjem, bez konzervansa i želatine, a Tepšić još dodaje kako tijekom sezone Kuća Meda ima svoje radno vrijeme, a kada sezona završi onda postaje mala školica pčelarstva kada im u posjet dolaze djeca iz vrtića i osnovnih škola kako bi naučili važnost pčela za ljudski opstanak.

U malom muzeju pčelarstva može se vidjeti košnica s jednim okvirom gdje je pčelinja zajednica sa sačem i zalihom hrane. Maticu nismo primijetili, ipak je ona samo jedna i vješto se skrivala od pogleda nas znatiželjnika. Tu je i pokoji trut, kazao nam je Ivo Lopina koji nas je također dočekao u Majkovima. Za truta kaže kako ne služi samo za oplodnju matice, oni su korisni i za zadatke unutar košnice gdje isušuju nektar kako bi se dobio med.

Ivo Lopina s košnicom za prezentaciju u Kući meda

-Maticu treba oploditi više trutova, od pet do 15 njih oplodi jednu maticu i svaki nakon spajanja s maticom ugiba jer gubi dio tijela. Životni vijek matice je oko tri godine dok pčele žive oko 45 dana, osim tzv.zimske pčele koja ostane nekoliko mjeseci – objašnjava Lopina pokazujući nam staro vrcalo od prije stotinjak godina. Međutim, napominje kako su danas ta vrcala dosta unaprijeđena te kako skoro pa automatski odrađuju cijeli proces dobivanja meda.

Staro vrcalo

Med koji je najzastupljeniji u ovim krajevima je onaj od kadulje, propolis i pčelinji vosak također se naširoko upotrebljavaju, dok matične mliječi baš i nema jer zajednice moraju biti izuzetno jake te zajednica mora imati više matica kako bi se matična mliječ uopće i stvorila.

Potomak suosnivača Pčelarskog društva Dubrovačkog primorja, Ivo Lopina čiji je dundo Antun Lopina jedan od idejnih začetnika ovoga društva, kaže kako Društvo danas broji preko 90 članova koji posjeduju oko 3600 košnica, a obuhvaća područje od Neuma do Brgata.

Antun Lopina, jedan od suosnivača Pčelarskog društva Dubrovačko primorje

Međutim ponuda meda u Kući meda se itekako smanjila, Tepšić kaže kako OPG-ovi nisu zainteresirani, imaju manje količine i to već rasprodaju na „kućnom pragu“ ili preko virtualne place. Različiti dionici upozoravaju na smanjenje broja pčela od Amerike sve do Italije, zbog čega se krenulo u prikupljanje milijun potpisa kako bi ih uputili zajedno sa svojim zahtjevima prema Europskoj komisiji. Njihovi zahtjevi odnose se na postupno ukidanje sintetičkih pesticida u poljoprivredi do 2035., traže mjere za povećanje bioraznolikosti te pružaju podršku poljoprivrednicima za prelazak na ekološku poljoprivredu. Situacija u našim krajevima je koliko toliko stabilna no kao najveći problem Lopina ističe klimatske promjene.

-Ja se pčelarstvom intenzivno bavim od ’95. Čini mi se da je zadnjih godina smanjen broj košnica iako to varira od godine do godine. Moram kazati kako mi nemamo samo jedan istaknuti problem, više je faktora. Neki kažu kako i repetitori utječu na pčele, ali to još nije dokazano. Gdje su intenzivni nasadi i gdje je velika upotreba pesticida tu smo imali pomor pčela, a tu je i nametnik Varroa, nema dijela svijeta u kojemu nema problema s ovim nametnikom. Zadnje dvije godine je najveći problem vrijeme, medonosne biljke nisu “medljive”. Npr. kadulja cvjeta svake godine, ali ne izlučuje nektar jer se moraju poklopiti određeni vremenski uvjeti, konkretno za kadulju treba dnevna temperatura preko 20 stupnjeva, a noćna da ne pada ispod 16 – pojašnjava Lopina koji još dodaje kako se od jedne košnice može dobiti od 10 do 30 kilograma meda.

Ivo Lopina posjeduje oko 30 do 40 košnica u Majkovima

Za prošlu, 2020. godinu ističe kako je bila iznimno loša, od Neuma do Konavala je bilo jako malo meda i kaže kako se uglavnom nije vrcalo, vrijeme im nije išlo u prilog, a posljedica toga je i smanjenje zajednica pčela.

Varroa je ove godine bila dosta jaka i rasprostranjena i dosta je zajednica uništila, jesen je neizvjesna. Sve to utječe zajedno s vremenom, ja se sjećam još od kada sam bio dijete rijetko je bila koja godina da pčele barem nešto ne bi donijele na proljeće, a recimo prošle godine je bilo takvo stanje da su donijele nešto tek da bi i one same preživjele. Ove godine je na sjeveru Hrvatske mraz u kasno proljeće „ubio“ dosta biljaka poput bagrema i sve je zakazalo tako da je ove godine stanje u Slavoniji jako loše.

Kako su nekada izgledale košnice

Po pitanju upotrebe pesticida u našim krajevima Lopina govori kako to i nije toliki problem, navodi tek prošlu godinu u kojoj su dva-tri pčelara u Slanome izgubili više od 20 košnica, uzrok nisu utvrdili, ali opet kako kaže, moglo se poklopiti više čimbenika. Također navodi kako u našim krajevima nije bilo trovanja pčela od pesticida kao u sjevernijim dijelovima gdje se znalo pronaći 50 do 100 košnica mrtvih pčela.

-Pretpostavlja se da su korišteni čak i neki pesticidi koji su zabranjeni i to u većim količinama gdje nisu obaviješteni pčelari. Važno je obavijestiti pčelare kako bi se zajednice pčela zatvorile noću te da one ne izlijeću, jer je najvažnije da pčele ne dolaze dok je taj pesticid u tekućem stanju, a kada se on osuši pčela ga neće uzeti – pojašnjava Lopina.

Dotaknuli smo se i financijskih potpora koje dodjeluje država, a koje su itekako dobrodošle pčelarima.

Potpore koje dodjeljuje država u okviru Nacionalnog programa itekako su dobrodošle među pčelarima, kaže Lopina gdje im se sufinancira dio opreme, ali po njemu bi bilo dobro što više pričati o ovoj temi i pčelama općenito, ne samo o pčelarenju i proizvodnji meda. Po njemu bi pčelari trebali imati poticaje zato što drže pčele, a koje oprašuju oko 80 posto biljaka te kako bi svako mjesto i selo trebalo imati pčele.

Predsjednik Pčelarskog društva ispričao nam je još neke zanimljivosti poput one kako svake godine imaju “akciju” kada idu po pčele u povijesnu jezgru gdje se one roje u gradskim zidinama, kod Dominikanskog samostana, a ima ih i kod Male braće, Lopina kaže kako su nekoliko puta intervenirali i u blizini škola. Privuče ih, kaže, stablo naranče ili neko drugo bilje. Osvrnuo se i na pošumljavanja koja se rade samo s jednom vrstom stabala.

-Po pitanju pošumljavanja možemo vidjeti kako se sadi taj nesretni bor koji po meni nema nikakve koristi osim što je lijep i zelen, a gdje bor dođe, ispod neće biti kadulje. Trebalo bi se raditi više na tome da se sadi medonosno bilje, a medonosnih biljaka ima i u obliku stabala kao što je kesten, mjenduo…

Lopina predlaže bolju komunikaciju s pčelarima, uključenje svih dionika društva, ali i sadnju različitog bilja koje bi održalo pčele na životu.

-Najveći problem stvaraju monokulture, zato je najbolje po gradovima i okolicama saditi različito bilje. Dubrovnik je nekad bio poznat po đardinima, a sada je poznat po betonu i apartmanima. Svakako nema univerzalne formule za uspjeh, nego se trebaju uključiti svi dionici, od djece u vrtiću, osnovne škole, srednje pa sve do općina, gradova i šumarije, a kada se krene u pošumljavanje da se konzultiraju i stručnjaci – zaključio je Ivo Lopina.

Inicijativu za spas pčela možete podržati na:  https://www.savebeesandfarmers.eu/eng

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here