Doseljavanje Konavljana u Kaliforniju započelo je sredinom 19. stoljeća, najviše zlatnom groznicom, koja je mnoge aktivirala da se nastane na ovom dijelu Amerike. Ubrzo se mnogi počinju baviti poljoprivredom i trgovinom koja je češći izvor prihoda Konavljana na području Los Angelesa. Poljoprivreda, naročito proizvodnja jabuka, bila je zlatna grana područja oko Watsonvillea.

Konavosko dobrotvorno društvo ili Konavle benevolent society osnovano je 1913. godine u Los Angelesu. Njegovi prvi osnivači bili su konavoski iseljenici Vlaho Macan i Vlaho Mustahinić podrijetlom iz Bačeva dola, Jacob Deranja iz Tušića, Mato i Ivo Veselić iz Pridvorja te Marko Gjuho iz Čilipa. Svi redom već neko vrijeme stanovnici Kalifornije, organizirali su se kako bi pomagali novopridošle imigrante, kao i one koje bi zadesile financijske poteškoće. Njihov moto Živjela sloga Konavoskog dobrotvornog društva, predani rad i zajedništvo održao ih je zajedno u preko sto godina aktivnog djelovanja. Generacije su se izmjenjivale i od prvog sastava 1913. godine promijenili su se brojni Konavljani na mjestima uprave društva. Danas je, primjerice, na čelu Leo Vusich, Amerikanac konavoskog podrijetla iz Pločica.

Iz početka su članovi društva bili samo muškarci, a tridesetih godina članstva su se otvorila i za žene. Kako doznajemo iz Zakona Društva iz 1913. godine, njihove skupštine bile su tajne:

Točka 1: ovo društvo ima svoje tajne znakove za poznavanje braće i još tajnu rječ, i način kucanje na vratima i pozdrav kad ulazi i izlazi. Ove tajnosti nes mije brat društva nikome kazat, pod prijetnjom tvrde kazne, i zakletve išćeranja. Presjednik kaživa ove tajne novom braći na rieč.

Točka 2: Svaki brat dužan je držat u tajnosti sve što u skupštini čuje i vidi. Izvan skupštine ne smije se govoriti o društva, na proti svakomu, mirno oli silom. Nato se ima svaki brat, kad stupi u društvo zavjerit.

Točka 4: svaki u društvo stupeći brat imase zavjerit daće kod svake prigode i u svakom nevolji pomaga svoju braću, koliko najviše njegovom silom može postić.

Konavosko dobrotvorno društvo imalo je i svoja obilježja, logo, memorandum, lente u obliku trobojnice koje su nosili članovi na svečanim okupljanjima, kao i značke koje su se nosile povodom žalovanja za umrlim članovima. Pažnja koja se posvećivala vizualnom identitetu društva govori o važnosti udruženja za njegove članove.

Društvo je djelovalo karitativno s namjerom okupljanja svojih članova i pomaganja Konavljana. Novi iseljenici imali su prihvatnu luku i organiziranu pomoć po dolasku u Kaliforniju. Sredstva u društvu prikupljala su se putem donacija i organiziranih događanja koja su pratila doniranja. Uz predsjednika društva, drugo mjesto po važnosti imao je računovođa koji je brinuo za ispravnost doniranih i utrošenih sredstava, te je izvještavao društvo o istome.

A posla je uvijek bilo. Otkupljivanje od kmetstva koje je počelo u 19. stoljeću te bremenito 20. stoljeće i teške okolnosti koje su zadesile Konavle poticale su iseljavanja, pa tako Konavljani nisu ni prestajali dolaziti u Sjevernu Ameriku. S namjerom da zarade za obitelj i da pomognu svoje, Konavljani su odlazili u iseljeništvo prvotno s namjerom povratka doma. Kad bi zaradili dovoljno, vraćali su se, a onda nerijetko i opet odlazili. Iz Konavala je do otprilike Drugog svjetskog rata ipak puno više Konavljana odlazilo nego ih se vraćalo. Neki su se vraćali i dolazili po nekoliko puta, neki su ostavljali svoje živote u Americi, u teškom radu, a mnogi su uspjeli, pokrenuli poslove, oženili se i stvorili obitelji. Kao dobri gospodari, udruživani u dobrotvorna društva poput ovoga, postali su oslonac svima koji su iz Konavala dolazili u taj kraj.

Pozivnica za 100. obljetnicu

Društvo je u široj hrvatskoj zajednici sudjelovalo u svim većim obilježavanjima Dana Hrvatske u Kaliforniji, te u obilježavanjima proslava Svetog Vlaha, zaštitnika dubrovačkog područja. No, njihova primarna zadaća bila je pomaganje potrebitima, a tako i pomaganje onima u domovini. Svaka prigoda na kojoj bi se okupili, pa tako i proslava stogodišnjice društva 21. 4. 2013. godine u crkvi sv. Antuna, bila je prilika da se prikupe sredstva za daljnje djelovanje. Društvo se uvijek isticalo u pomoći Konavlima nakon Domovinskog rata, a i danas organiziraju prikupljanje donacija za različite projekte. Ove godine, između ostalog, donirali su Domu za stare i nemoćne na Grudi opreme u vrijednosti preko 10 000 $.

Muzeji i galerije Konavala su, zahvaljujući Konavoskom dobrotvornom društvu, zaprimili donaciju starinske muške konavoske nošnje, kao i memorabilija Konavoskog dobrotvornog društva koje su postala vrijedna građa Zbirke konavoskog iseljeništva Muzeja i galerija Konavala.

Izvor: Blog Muzeja i galerija Konavala

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here