Među brojnim religijskim predmetima koji su tradicionalno bili sastavnim dijelom osobnog ili kućnog inventara u konavoskim kućama ističu se uokvirene svetačke slike koje su funkcionirale poput zidnih ukrasa u većini prostorija kuće, a obavezno nad trpezom, u sali ili tinelu i kamarama. Takve su se slike zbog kvadratnog oblika okvira nazivale kvadrima, ali treba napomenuti da se naziv koristio i za sve ostale kvadratično uokvirene slike bilo religiozne, nacionalne ili obiteljske tematike, za obiteljske fotografije koje su također nalazile svoje mjesto na konavoskim zidovima, kao i za sve ostale predmete poput ogledala koji su uokvirivanjem postale kvadar, geometrijsko tijelo. I danas se u Konavlima, kad se govori o vrijednim osobnim ili obiteljskim memorabilijama, može čuti izraz za u kvadar je, a svetačke slike su u tradicionalno pobožnoj konavoskoj zajednici neosporno imale iznimnu sakralnu vrijednost, odnosno nedvojbeno su bile za u kvadar.

Slike svetačkih kvadara najčešće su rađene grafičko reproduktivnom tehnikom tiskanja slika na papiru i to naročito od druge trećine 20. stoljeća, a do tog perioda bilježimo i slike svetaca oslikanih na poleđini stakla te uporabu oleografije, to jest tehnike reproduciranja slika otiskom u višebojnom tisku te premazivanjem sredstvom za impregniranje, što je davalo dojam originala. Konavljani su svoje svetačke slike najčešće nabavljali preko crkve za male pare ili bi iz Italije prije donosili ili bi đe pomorci donijeli, a i Cigani bi prodavali amo za brašno, za hranu. Slike bi se uokvirivale kod lokalnih maranguna, najčešće jednostavnim uskim drvenim okvirima ili okvirima blage profilacije koji bi ponekad obojili zlaćanom bojom, a ko je zno učinit kvadar, sam bi učinio. Što se tiče sadržaja svetačkih kvadara, on je rezultat individualiziranih viđenja religijskih likova i sakralnih tema u pravilu nepoznatih autora koji su ih radili za potrebe seoskog pučanstva, a uključivao je likova svetaca sa svojim atributima, scene iz života svetaca, anđele, članove Svete Obitelji i ostale biblijske protagoniste i scene.

U konavoskim kućama kvadri su bili posvuda, više trpeze propeće i Gospodinova večera, okolo po mirima kvadri od različitih svetaca, u svakom kamari slika sveca. Reklo bi se “drži kvadar više postelje”. Osim prikaza Posljednje večere koja je simbolično stajala nad stolom gdje se blaguje hrana, česti su bili i kvadri s prikazom Gospe pri čemu bilježimo više tematskih samostalnih ili narativnih prikaza: Bogorodica s Djetetom, Srce Marijino, Majka Božja od Rožarija, Marija Pomoćnica, Krunjenje Marijino i slično. Nadalje, značajno mjesto zauzima i Sveta Obitelj odnosno prikaz Marije s Isusom i Josipom, a obavezni kvadar na zidu bio je Srce Isusovo. Također, sveti Josip se prikazivao samostalno kao sveti Josip marangun, odnosno s prepoznatljivim atributima tesara.

Nadalje, među brojnim kvadrima s prikazima svetaca u Konavlima ipak možemo izdvojiti nekolicinu koji su češće zastupljeni, a odraz su većeg kolektivnog štovanja. U prvom redu riječ je o svetom Antunu Padovanskom koji je uz Gospu jedini zavjetni svetac svih Konavljana i Konavoki, a u mnogim konavoskim kućama je bio kvadar svetog Đurđa đe ubija zmaja kopjem, to je svjedočanstvo slavljenja svetog Đurđa u Konavlima. U nas je stojo između greda, a u mene doma u đeda u kamari, on se zvo Đuro. Sjećam se ko dijete da smo to gledali kako ubija zmaja.

Pozadina kvadra

Također, bilježimo i svetačke prikaze sveca zaštitnika obitelji ili sela poput svetog Nikole ili svetog Ivana, kao i osobne zaštitnike poput svete Lucije: u moje tete je bila slika svete Lucije, slika svetice i kako drži oči u jednoj zdjelici ili svete Tereze pred kojom smo ko đeca molili: “Terezijo mala, ponizno te molim da Isusu kažeš da ga puno volim”. Pred svetačkim kvadrima molili su i stari i mladi, a žene iz kuće bi znale i inkunjicu stavit u kvadar da čuva ovog ili onog, kao i na Cvjetnici blagoslovljene grančice maslina i palmi gdje bi stajale do iduće Cvjetnice te kad bi bilo nevrijeme onda bi se upalile i zazivalo Boga da spriječi nevrijeme.

Uz likovni oslik, koji je često bio omeđen ukrasnim ornamentom s viticama i cvijećem u zlatnoj ili oker boji, prikazi su ponekad sadržavali i natpise s imenom sveca ili nazivom biblijske scene, a tekstualni ispisi oslikani su užim ili širim linijama crne boje, pisanim ili tiskanim slovima, u pravilu njemačkim ili talijanskim jezikom. Tako ovi religijski predmeti kao dio narodne sakralne baštine zrcale i zapadnoeuropske utjecaje, no prvenstveno su odraz svekolike pučke pobožnosti duboko utkane u konavoski identitet, kao i ukusa i svjetonazora koji je u širokoj primjeni ovih predmeta postao i društveni standard.

IZVOR: Blog Muzeja i galerija Konavala

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here