“Nastavi priču” je zbirka pripovjedaka o kojoj se mora govoriti. Iz više razloga. U njoj je sabrano 12 priča vrhunskih hrvatskih spisateljica koje su u svoje priče ugradile 12 fragmenata nastalih tijekom književnih radionica održanih u kaznionici u Požegi. Napisale su ih zatvorenice koje tamo izdržavaju svoje kazne. Fragmente su napisale zatvorenice koje nam moraju ostati anonimne, jer je hrvatski zatvorski sustav rigorozan što se tiče ikakvih njihovih istupa u javnosti. Fragmente pod kojima se nalaze pseudonimi zatvorenica koje su ih napisale, dostavile su “skribonautice” od kojih je sve to i krenulo, našim ponajboljim kratkopričašicama da izaberu po jedan u kojemu se prepoznaju, po senzibilitetu, stilu, poticaju da pišu. Nekoliko tih pozitivnih i snažnih žena koje vjeruju u moć književnosti kao alata kojim se postižu društvene promjene i ostvaruje komunikacija između onih koji žive “normalnim” životom i onih “nevidljivih” na marginama društva, gostovalo je sinoć na očaravajućim stijenama ljetne pozornice Art radionice u Lazaretima. Skribonautice Luiza Bouharaoua i Paula Zore, te spisateljice Marija Andrijašević i Staša Aras predstavile su sinoć zbirku “Nastavi priču”, te su ispričale svoja iskustva u ovom iznimnom projektu koji je nagrađen i europskom nagradom za društvene, socijalne inovacije.

-Pokretanje čitalačkog kluba u Ženskoj kaznionici u Požegi 2016. godine potaknulo je i radionice kreativnog pisanja među zatvorenicama čiji fragmenti iz njihovih tekstova leže u podlozi za ovu knjigu. Osim što smo čitali vrhunske književne naslove i o njima raspravljali još je važniji onaj osjećaj koji se probudio kod zatvorenica, a to je da je u taj njihov zatvoreni prostor i sustav došao netko “izvana” – kazala je Paula Zore, dok je Luiza Bouharaouva pojasnila proces nastanka knjige u kojoj se od 12 priča samo jedna bavi zatvorskim iskustvom, dok su ostale vezane uz teme ljubavi, te različite oblike zatvorenosti, od tjelesne i emotivne, obiteljske i društvene.

Iako joj je, u početku njena uloga urednice knjige izgledala nespojiva s time da bude i jedna od autorica priče, ipak potpisuje jedan tekst iz posve jednostavnog razloga.

-Sve spisateljice koje smo pozvale da napišu priču na temelju fragmenata koje su zapisale zatvorenice na izdržavanju kazne u Požegi, nisu bile u osobnom kontaktu s njima. Mi smo ih, naravno, spominjale kada smo razgovarale o knjigama koje su napisale, ali smo jedino Paula i ja bile s njima u izravnoj komunikaciji. Činilo mi se da ne bi bilo fer da ne sudjelujem u knjizi kao jedna od autorica samo zbog toga. Stoga sam na samom kraju između preostalih fragmenata izabrala jedan na temelju kojega je nastala moja priča. I moram vam reći da bih isti odabrala i da sam birala dok su svi još uvijek bili “na hrpi” – dodala je, zaključivši kako očito postoji razlog da se svaka od spisateljica “zakačila” baš za određeni fragment.

O načinu na koji se “zalijepila” na fragment pod nazivom Ćoravi ljudi govorila je Marija Andrijašević, istaknuvši da nije htjela ljubavnu temu, već socijalnu, odlučivši kako će poštivati u svom tekstu sve ono što je osjetila u isječku iz teksta nepoznate joj zatvorenice, od stila, rečenice, zareza. I tako je njezin Dule, lik kojega je uspjela oživjeti kroz novu priču i novu priliku, ustvari bio lik kojega nije mogla uklopiti u svoj novi roman koji je pisala u tom trenutku. Ali, u trenutku kada je pročitala fragment o dječaku koji za svaki svoj rođendan očekuje naočale bolje od “socijalnih koji mu stišću nos”, empatija ju je obuzela, srce zatreperilo i znala je da je to – to.

I Staša Aras je rekla kako kratka priča voli socijalne teme te kako se dogodi da neka zapažanja koja se skupljaju godinama, pronađu u određenom trenutku put prema vani. Njena priča “Starije od svijeta” bavi se ratom, sadizmom u ljudima, ženskom emancipacijom…. S iskustvom stečenim u višegodišnjim radionicama kreativnog pisanja koje organizira, pohvalila je ovakve projekte zbog terapijskog učinka koji se izaziva kod svih ljudi, a naročito u takvim “nevidljivim” skupinama ljudi koji postoje izvan reflektora javnosti.

Večeras će se na istom mjestu, u 20 sati ponovno razgovarati o književnosti. Staša Aras i Luiza Bouharaoua pričaju o Luizinoj knjizi “Jesmo li to bili mi”.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here