U obavijesti koja je nedavno iz Kazališta Marina Držića upućena medijima o otkazivanju premijere “Jel’ tako Zorane?” kako bi se proslijedila do svih onih koji su je bili zainteresirani pogledati ili su već imali karte “u džepu”, nije bilo detalja o tome zašto je došlo do toga tako naprasno. A potom su se mogla čuti “šuškanja” kako je proračunska rupa jednostavno progutala svaku najavljenu produkciju u kulturi, te naložila maksimalnu uštede. Kako u svakom “šuškanju” ima istine, ali i poluinformacija, porazgovarali smo s ravnateljem Kazališta Marina Držića, redateljem Paolom Tišljarićem.

Kazališna sezona 2020. /21. bila je izazovna za mnoge djelatnosti, kulturu pogotovo. Neizvjesnost održavanja predstava, financiranja i smanjenje budžeta obilježili su godinu, koju je dubrovačko kazalište, usprkos svemu vrlo uspješno odradilo kad je riječ o programu, kao i o posjećenosti. Ali, kakvi su financijski rezultati?

Usprkos velikim izazovima koje nam je donijela ova kriza i dalje se trudimo našoj publici nuditi kvalitetan, zanimljiv i raznolik program. U ovoj sezoni premijerno smo izveli predstave: „Art“, „Amfitrion“ u koprodukciji s HNK u Šibeniku, „Maškarate ispod kuplja“, „Južina“ i „Noćni pisac“ u režiji svjetski poznatog Jana Fabrea. S financijskim rezultatima moramo biti zadovoljni jer zbog epidemioloških mjera i dalje radimo s trećinom kapaciteta gledališta, a ostvarili smo prihod od prodaje ulaznica 230.000 kn i imali 4.300 gledatelja u dvorani, što je oko 50% od uobičajenog.

Rujan i nova kazališna sezona započeli su otkazivanjima najavljenih predstava. Prvo je otkazana izvedba „Južine“ zbog bolesti glumca, koja će se pretpostavljam ipak odigrati odgođeno, a potom je potpuno otkazana predstava „Jel’ tako Zorane ?“. Što je tome razlog?

Zbog situacije u gradskom proračunu morali smo reducirati program do kraja godine prema uputama Ureda za kulturu. Nadali smo se da će se nakon ljeta stanje u proračunu normalizirati, što se nažalost nije dogodilo, pa svi moramo ponijeti teret ove krize.  

Kako će to utjecati na planirani program? Hoće li se i druge predstave otkazati? Što će biti s premijerom “Hamlet – evidencija zločina jedne monarhije” u režiji Livije Pandur?

Planirali smo ambiciozno, dosta smo toga uspjeli realizirati, čak 5 premijera, ali svi novi programi za sad su otkazani ili odgođeni za proljeće 2022. a takva će biti i sudbina predstava „Jel’ tako Zorane?“  i „Hamlet – evidencija zločina jedne monarhije“. Novim rebalansom financiranje naših programa iz gradskog proračuna bit će smanjeno za 85% pa su rezovi bili nužni. Naše kazalište ipak neće ostati bez jesenske premijere, jer će na našoj pozornici zaigrati najpoznatija blagdanska bajka „Orašar“ koju ćemo realizirati u suradnji s Umjetničkom školom Luke Sorkočevića.

Kultura je čini se uvijek prva na redu, kad treba rezati financijska sredstva, no kulturni djelatnici, za razliku od svih drugih, tijekom zatvaranja i otežanih uvjeta rada, nisu prestali stvarati i time uveseljavati publiku, koja je baš u tom razdoblju nasušno trebala kvalitetne kulturne sadržaje. Zašto su kultura i umjetnost, a napose kazalište, po Vašem mišljenju važni za svaku zajednicu, a Dubrovnik osobito?

Otkad postoji civilizacija postoji i kazalište, Shakespeare je rekao: „cijeli je svijet pozornica“. Kazalište nas kao društvo oplemenjuje na mnogo razina, mjesto je propitivanja ustaljenih društvenih normi, ali i razonode. Tijekom globalne pandemije korona virusa te nepredviđenih otkazivanja svih javnih događanja u Republici Hrvatskoj kazališna publika ipak je mogla uživati u predstavama i prisjetiti se nekih dragih naslova iz naše bogate arhive. Snimke su bile dostupne na mrežnim stranicama KMD-a, društvenim mrežama, partnerskim portalima i TV postajama u sklopu kampanje „Ostani doma“.  Svi članovi umjetničkog ansambla kazališta uključili su se u program Grada Dubrovnika „Umjetnici Gradu“, putem kojeg je video snimke naših umjetnika pregledalo preko 23.000 gledatelja, a sudjelovali smo i u realizaciji programa „Kultura u điru“. Na drugom online kazališnom festivalu portala Jutarnji.hr koji je pratilo preko 27.000 gledatelja, a prikazano je 10 predstava iz cijele Hrvatske, najgledanija predstava bile su “Blizanke” u produkciji našeg Kazališta Marina Držića. Baš te brojke pokazuju koliko je kazalište ljudima potrebno, pogotovo u kriznim vremenima.

Često s govornice Gradskog vijeća možemo čuti kako je kultura „nakačena na proračun“. Kako Vi kao kulturni djelatnik to doživljavate?  

Mislim da je to besmislica. Ako se kazališta „otkače“ od proračuna, postat će „komercijalni proizvod“ koji podilazi publici.  Tada bi kriterij umjesto kvalitete, inovativnosti i raznolikosti postao broj prodanih ulaznica, što bi se izrazito negativno odrazilo posebno na mlade umjetnike, ali i na njegovanje naše književne baštine. Velike, raskošne produkcije inspirirane svjetskim i domaćim klasicima nezamislive su bez financiranja iz gradskog i državnog proračuna, a Dubrovnik je oduvijek bio grad kulture i zaslužuje vrhunske umjetničke programe.

Otkad ste na čelu KMD-a primjećujem kako je puno suradnja, koprodukcija, gostovanja. Zašto ste se odlučili na takvu kulturnu politiku? Što ona dubrovačkoj publici donosi, a kako se odražava na proračun Kazališta?

Koprodukcije su model koji je već odavno implementiran u funkcioniranje javnih kazališta kako bi se povećala mobilnost i osigurali bolji produkcijski uvjeti. Troškovi su za kazalište manji, a koprodukcijskim ugovorima osiguravamo veći broj igranja predstave, kao i veći broj premijernih naslova, a samim tim i veći broj publike. Mislim da je zdravo za svaki kazališni ansambl da putuje i igra pred publikom koja mu nije „domaća“. Naša je ovogodišnja koprodukcijska suradnja s kazalištem u Šibeniku izrazito uspjela, a dogodine se planiramo povezati s Osijekom i Vinkovcima.

Jeste li razmišljali o traženju sponzora za programe/predstave u privatnom sektoru? Je li teško gradskim kulturnim ustanovama doći do sponzora, kako bi osigurali financijska sredstva za programe?

Mislim da je to gotovo nemoguće, sve dok privatni sektor na neki način ne bude stimuliran za davanje donacija ustanovama u kulturi.

Kako vidite budućnost dubrovačkog kazališta?

Želja mi je pozicionirati Kazalište Marina Držića kao vodeće i prepoznatljivo kazalište na domaćem, regionalnom i europskom kazališnom prostoru, te promovirati nove teatarske vizije i forme s naglaskom na mladim umjetnicima i tekstovima dubrovačke književne tradicije.

Uskoro će biti raspisan novi natječaj za ravnatelja KMD-a. Hoćete li se opet javiti?

Prijavit ću se za drugi mandat. Imam osjećaj da je moj posao u kazalištu tek počeo, a bogatiji sam za tri godine iskustva. Dubrovnik je u međuvremenu postao moj dom gdje se osjećam inspirirano, mirno i sigurno.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here