Rodila sam se i odrasla u Dubrovniku. Učenica sam Biskupijske klasične gimnazije Ruđera Boškovića s pravom javnosti i Umjetničke škole Luke Sorkočevića. Moj je život ispunjen riječima, mirisom papira i dalekim mjestima i vremenima koje posjećujem čitajući. Ljubav prema knjigama javila se još u djetinjstvu. One su me pratile u najljepšim i najtežim trenutcima moga života. Zato je odabrati pet omiljenih naslova bilo istovremeno ugodno, ali i izazovno iskustvo – napisala je o sebi Lara Koprivec, još jedna srednjoškolka koju nazivaju pjesničkom nadom Dubrovnika.

“Knjiga je u cijelosti put od zla k dobrome, od krivice k pravdi, od pogrešnoga k istinitome, od noći ka danu.” Victor Hugo

Poezija T. S. Eliota

Pišem od kada znam za sebe. Od malena sam uživala smišljajući stihove i rime. Međutim, sredinom svoga osnovnoškolskog obrazovanja udaljila sam se od poezije. U tome sam se razdoblju sasvim slučajno susrela s Eliotovom pjesmom “Ljubavna pjesma J. Alfreda Prufrocka” koja me očarala. Ona je vratila poeziju u moj život i ne bih bila osoba koja sam danas da nije bilo nje. Dojmilo me se Elliotovo uspješno traganje za onim “nebeskim” u svakodnevnici. Time nas upućuje na vrijednosti „zemaljskoga“ i potiče da više cijenimo svijet u kojem živimo.

J. R. R. Tolkien: Gospodar prstenova

Odrastati uz Tolkienove knjige značilo je odrastati promatrajući daleke planine, ravnice i mora pitajući se postoji li još nešto osim poznatog nam svijeta. Međuzemlje je mjesto u koje bježim od stvarnoga života i koje me svaki put iznova opčini. Koliko god vremena prošlo, mogu mu se ponovno vratiti i zaroniti u taj čarobni svijet koji me poučio važnosti prijateljstva, ljubavi i hrabrosti.

Charles Dickens: Velika očekivanja

Roman “Velika očekivanja” prati život siromašnoga dječaka Pipa koji otkrivši otmjeni život bogatih ljudi počinje sumnjati u svoju vrijednost. Zbog toga se pokušava uzdići u društvu, no postaje žrtva tuđih ambicija. Dickens, upoznat s izazovima siromaštva jer ga je i sam iskusio, ovim romanom problematizira vjerovanje da vrijednost ljudi ovisi o društvenom položaju. Najdraži mi je dio ove knjige groteskni prikaz gospođe Havisham — bogate usidjelice koju je zaručnik ostavio na dan vjenčanja. Od toga dana živi izolirana od ostatka svijeta, zarobljena u vremenu, odjevena u vjenčanicu i ispunjena bijesom i tugom. Fascinirao me način na koji je Dickens oblikovao ovaj izopačeni lik.

Poezija Emily Dickinson

Tek sam se nedavno upoznala s genijalnošću ove pjesnikinje i sa sigurnošću mogu reći da više nikada nisam na isti način gledala prirodu, život ni smrt. Ako T. S. Eliot “zemaljsko” uzvisuje, onda Dickinson ono “nebesko” spušta k nama i poziva nas da se sjedinimo s njime. Dok mnogi Emily Dickinson nazivaju “pjesnikinjom paradoksa”, “pjesnikinjom opsjednutom smrću”, “pjesnikinjom lezbijkom”, ja bih je nazvala “pjesnikinjom postojanja” jer ga rijetko tko može na tako bajkovit, ali i jednostavan način dočarati. Ono što me posebno privlači u njezinu stvaralaštvu jest snaga koju daje osjetilima, posebice vidu koji simbolizira život i moć.  Svojom inovativnošću postavila je temelje pjesništvu modernizma.

Victor Hugo: Jadnici

Ova je knjiga jedan od prvih klasika koje sam pročitala. Tek sam bila navršila trinaest godina i mnogi su mi govorili da sam premlada za nju. No, sada mi je drago da sam u ranoj dobi naučila tako važnu poruku koju ova knjiga nosi. Život Jeana Valjeana, protagonista ove knjige, uči nas opraštanju i činjenici da nismo obilježeni nepravdom koja nam je nanesena. Jean Valjean bio je robijaš osuđen zbog krađe komada kruha. Vrativši se u na slobodu nakon odsluženja kazne nije osjećao ništa osim mržnje prema društvu i cijelome svijetu. No, jednu ga je večer primio biskup Myriel. Dok je ostatak kuće spavao, Jean Valjean je ukrao biskupove srebrno posuđe i napustio milosrdnoga starca. Iduće su jutro oružnici došli na vrata biskupa Myriela dovodeći Jeana Valjeana koji je kod sebe imao ukradeno posuđe. Biskup je uvjerio oružnike da je on to posuđe poklonio osuđeniku. Nakon što su oružnici otišli, Jeanu Valjeanu je uz srebrninu dao i svijećnjake rekavši mu da ih proda i zaradi novca. Poručio mu je: „Jeane Valjeane, brate moj, vi ne pripadate više zlu nego dobru. Ja otkupljujem vašu dušu, ja je oduzimam od crnih misli i od prokletstva i dajem je Bogu.“ U tome sam se trenutku Valjeanova obraćenja zaljubila u ovu knjigu. Hugo također govori o patnji koja je neizbježna i prisutna u svim društvenim slojevima. Likovi ove knjige bore se protiv nje dobrotom i ljubavlju pronalazeći nadu u teškoćama. Zato je za mene ovo knjiga nade.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here