Neke pojedince životne okolnosti spriječe da budu ono što istinski nose u sebi, ali taj dar nikad ih ne napušta. Dokazuje to umirovljeni električar i branitelj iz Sustjepana, Jozo Violić čija su uskrsna jaja s motivima cvijeća i Krista s križem oduševila sve one koji su ih ikad vidjela.

Precizna ruka i slikarski dar

Precizna ruka potrebna je i za prekrasna konavoska i primorska uskrsna jaja koja nastaju u domaćinstvima ruralnih dubrovačkih krajeva, ali za “slike” koje nastaju na uskrsnim jajima sustjepanskog umirovljenika potreban je i slikarski dar. Koliko mu je poznato, jedini je koji te simbole najvećeg kršćanskog blagdana oslikava po zahtjevnoj površini obojenog jaja.

-Treba precizna ruka, ali rekao bih i fizička kondicija, “brusi” se na maloj površini koja nije ravna, a kora jaja je izuzetno krhka pa bi svaki jači pritisak ruke doveo do pucanja. Jaje treba biti što svježije jer je tada zbog njegove punine kora tvrđa pa je lakše i raditi po njoj. Što se boje tiče, preferiram kuhanje jaja u lučini, crvenom kupusu ili cikli, soku od grožđa bez cukara…

A, kako je uopće došlo do toga da se okuša u ovakvom iscrtavanju uskrsnih jaja?

-Slučajno, ako postoji u životu slučajno. Dok je Helena (Tomašković, njegova nepuča) bila mala, majka joj je htjela nalijepiti sličice na jaja, ali se sve to nešto iskompliciralo i nije išlo glatko. Tada sam uzeo skalper i pokušao “popraviti” stvar, a kad sam vidio kako svaki potez ostavlja tanki bijeli trag, nastavio sam crtati. Prvi motiv je bio cvijet tratinčice. I tako je to krenulo, samo što sam u međuvremenu od skalpera prešao na malo “sofisticiraniju” tehniku s kojom mi je malo lakše raditi, jer mi je u međuvremenu i vid oslabio – ispričao nam je gospar Jozo, majstor iz čije uskrsne “radionice” izlaze originali, prava mala umjetnička djela na kori jaja.

Jozo Violić, umjetnik koji izrađuje originalna uskrsna jaja

Brodomodelar i slikar

Jozo Violić je rođen da bude umjetnik i ta potreba za stvaralaštvom i kreativnim radom iskuljava iz njega poput lave iz vulkana. Tijekom cijelog njegovog života, a osobito otkad je u mirovini koja mu je donijela i više slobodnog vremena koje posvećuje svojoj životnoj esencija, onome što jest, umjetnosti u sebi.

-Bio sam davne 1970. primljen u splitsku srednju školu primijenjene umjetnosti, ali nisam imao očev blagoslov za taj poziv pa sam morao krenuti drugim putem. Za mog oca slikanje je bilo beskorisno penganje od kojega nema kruha, pa me uputio prema zanatu. Što se tiče te umjetničke crte koju sam oduvijek imao u sebi, ja sam u svome rodu, “izrod”. Nitko ni u majčinoj ni u očevoj obitelji nije dijelio taj talenat s kojim sam se, rekao bih, rodio, pa je možda i to bio razlog tog nerazumijevanja – ispričao nam je gospar Jozo posve iskreno i otvoreno.

Iako su za mnoge uskrsna jaja koja oslikava s motivima koji su simbolično vezana uz ovaj lijepi kršćanski blagdan nade, pravo otkriće, gospara Joza mnogi već poznaju kao vještog brodomaketara.

U svojoj kolekciji ima 40-tak precizno izrađenih modela brodova, prema podacima i dostupnoj povijesnoj dokumentaciji, a također je u kamenu napravio i sve dubrovačke fontane. Kako se njegovoj potrebi ka stvaranju ne nazire kraja, planira se okušati i u izradi svih kapelica koje su se nalazile u dubrovačkim ljetnikovcima, a ne miruje ni slikar u njemu, pa često sjedne ispred štafelaja i uzme kist u ruke.

U umjetničkoj radionici gospara Joza Violića u Sustjepanu vlada kreativna živost iz koje će nastati još brojna djela koja svjedoče da je rođen da bi bio – doživotni umjetnik.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here