U petak 25. lipnja u 21 sat u Galeriji Otok biti će otvorena izložba TISAK, DVADESET I TRI KIOSKA Marka Ercegovića i Igora Lasića. Izložba se može pogledati do 12. srpnja 2021., radno vrijeme Galerije Otok je PON-PET od 16 do 21 sat.

“Od viktorijanskih uličnih novinskih štandova do Bauhausovih i bauhausovskih modelskih kućica, zapadnjačka modernost i u samom nazivu kioska – koji ovdje navodimo ujedno kao naš i kao najuniverzalniji – baštini odjek drevnog istočnjačkog pojma paviljona, namjene svjetovne ili sakralne, ali još uvijek ne i trgovačke. Na to pažnju skreću braća Taviani u svom filmskom klasiku Padre padrone, recimo, dok se deceniju ranije u ovdašnju memoriju upisuje modulski sustav jugoslavenskih nadogradbenih kioska K67, dizajnera Saše Mächtiga. 
U novi milenij ulazi samostojeći novinski šalter providniji i eteričniji, konstruiran sve više od staklenih ploha, pomalo time najavljujući svoj budući položaj, netom po totalnom iščeznuću kolportera iz urbanog krajolika. Građevinska prilagodba još je transparentnije naglasila specifičnu organsku datost tog izloga-na-sve-strane koji poput ničega drugog u arhitekturi jest točno ono što društveno posreduje: nutrina mu je izložena upadljivo prema van, kao smisao njegova postojanja i sadržaj bez kojeg ni materijalno nije formiran.
No mi se ovdje ipak bavimo primarno srcima i umovima skrivenim u središtu te i takve pojave, a na njih se pogotovo nije analitički i publicistički kod nas obazirao gotovo nitko (uočavamo samo primjer Radničkog portala s potresnom ispoviješću jedne domaće trafikantice). Hvalevrijedni sociološki, umjetnički ili aktivistički prinosi od studioznog motanja oko kioska, mahom za temu imaju živost s druge strane pulta – kupce, recepciju. Bilježimo tek nekoliko priloga iz produkcije u anglosaksonskim zemljama; Mehita Iqani u svom radu otprije nekoliko godina istražuje politološki dalekosežnu potrošačku praksu neobaveznog razgledavanja novinskih kioska u Londonu. Griffin Hansbury alias Jeremiah Moss, Lele Saveri i Rachel Barrett – svatko od njih ponaosob, neovisno – već neko vrijeme propituju različite aspekte funkcioniranja današnjih kioska New Yorka iz perspektive ukupne lokalne zajednice.
Trafikantice i trafikante poduzeća Tisak nije pak uvažavao ni prošli mu vlasnik Ivica Todorić, ni njegov prethodnik Miroslav Kutle. Ono što se s Tiskom zbivalo posljednjih godina, ali i desetljeća, uz njegov izuzetni ekonomski i socijalni značaj u RH, glavni je od rečenih okolnih, a presudnih poticaja za ovu priču. Tisak ipak nije samo drugi izraz za djelatnost tiskanja, za štampu kao novine ili čak za presiju – nad radništvom, naprimjer – nego i „Croatian word for newsstand“, da parafraziramo jednu Agrokorovu reklamu za turiste.
(…) 
/Iz teksta Igora Lasića/

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here