Dubrovačka publika konačno je došla na svoje! U ljetnom Kinu Slavici, večeras je održana svečana projekcija filma “Murina”, dubrovačke redateljica Antonete Alamat Kusijanović, koji je na filmskom festivalu u Cannes nagrađen Zlatnom kamerom za najbolji debitantski film.

Na večerašnjoj projekciji uz redateljicu Antonetu Alamat Kusijanović i glumicu Graciju Filipović prisustvovao je i dio filmske ekipe. Svečanoj projekciji nazočila je izaslanica predsjednika Vlade Republike Hrvatske, ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek, izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora i saborski zastupnik, dubrovački gradonačelnik Mato Franković, potpredsjednica Europske komisije za demokraciju i demografiju Dubravka Šuica, župan Nikola Dobroslavić, predsjednik Gradskog vijeća Grada Dubrovnika Marko Potrebica i zamjenica gradonačelnika Jelka Tepšić.

“Film “Murina” Antonete Alamat Kusijanović iz Cannesa se vratio s prestižnom nagradom za najbolji debitantski film, što je jedna od najvećih nagrada hrvatskog filma u inozemstvu. Na filmskom festivalu u Puli dobio je nekoliko nagrada, a jedna od najdražih dubrovačkoj redateljici je nagrada publike”, kazala je Nataša Dangubić,a potom publiku prepustila čaroliji filmskog platna.

Nakon projekcije o filmu je s redateljicom Antonetom Alamat Kusijanović i glumicom Gracijom Filipović koja tumači naslovnu ulogu Julije razgovarala Nataša Dangubić.

“Iako smo već imali premijere posebna je osjećaj imati premijeru u svom gradu, pred svojim ljudima”, kazala je redateljica.

“Velika je čast biti u Cannesu, strepili smo cijelu godinu. Film je bio u škrabici za vrijeme korone. Veliko je olakšanje bilo što smo uspjeli doći u Cannes. Premijera je prošla izvrsno. Svi su bili iznimno zainteresirani, pitali su za distribuciju, za prodaju i sav taj poslovni dio koji je iznimno važan jer toga nema filma. Sve smo iznimno emotivno doživjeli. U tom trenutku sam bila jako trudna i emotivna. Sjećam se da me zaustavio jedan gospodin koji mi je kazao da od 1998. radi na Cannesu te da vidim da sam pod velikim stresom, nakon čega mi je kazao da se Zlatna kamera može dobiti samo jednom u životu.”, kazala je redateljica dok je Filipović dodala kako je u Cannesu bilo čarobno.

“Velika je to čast za hrvatski film. Mislim da je svim koji rade u ovoj industriji cilj biti u Cannesu. Sam me Cannes iznenadio. Spoj je elegancije i glamura, a s druge strane pun je opuštenih ljudi koji su tamo zbog filma”, kazala je Filipović.

Dangubić je kazala da joj se čini kako u filmu more igra posebnu ulogu, kao i da su lokacije pomno birane.

“Meni je ljubav u jednom trenutku osim umjetnosti i filma bila i arhitektura, koja je dramaturški izuzetno bitna. Položaj osobe u prostoru diktira njegove emocionalne kapacitete, poimanje ljepote i klaustrofobije kao i pokret. Podmorje je za mene bilo jedan prostor u koje se drugačije morfira zvuk, težina, pokret, prostor podsvjesnog, u kojem Julija kao protagonist ima pravo proliti krv, zaljubiti se, imati agresiju kakva joj nije dopuštena iznad mora. Jako smo dugo tražili lokacije, snimali smo od Kornata do Dubrovnika. Tražila sam lokacije bez zelenila, što mi je bilo izuzetno bitno, jer sam željela prikazati karaktere na golom kamenu. Htjela sam da izgaraju od strasti, da se ne ništa ne može sakriti, da nema hlada. Trebali su takve lokacije kao dodatni karakter u filmu”, pojasnila je Alamat Kusijanović dok je Filipović dodala da je mora zaista bitno u filmu.

“Ono za Juliju predstavlja sigurnost, gdje je nitko ne može uznemiravati. Moram priznati da je snimanje bilo zahtjevno. U moru smo imali tim ronioca, teško je bilo ostvariti komunikaciju s redateljicom. Jednom kad ste pod morem s bocama ne može samo tako izlaziti po upute. No, sve te morske scene izgledaju poprilično moćno”, kazala je Filipović te dodala da je jedanaest godina trenirala plivanje što je iznimno pomoglo pri snimanju zahtjevnim scena pod morem.

“Mislim da si fantastično odigrala. Neke su scene doslovno za Oscara”, kazala je Dangubić svojoj mlađoj kolegici.

Alamat Kusijanović kazala je da u sklopu priprema za snimanje cijela ekipa mjesec dana živjela zajedno na Kalamoti.

“Dok je njena ekipa izlazila na Straduna, Gracija se budila u pet sati ujutro i učila ribati, baratati harpunom, bocama s kisikom. Cijelo je vrijeme bila u karakteru”, kazala je redateljica dok je Filipović otkrila da je pisala dnevnika iz Julijine perspektive kako bi je lakše shvatila.

“Za ovaj film smo se zapravo pripremali od “U plavetnilo” koji smo snimili prije tri godine”, otkrila je Filipović.

Dangubić je na kraju upitala Alamat Kusijanović je li zadovoljna filmom.

“Nemoguće je napraviti film koji si zamislio. To se odnosi na vremenske i produkcijske uvjete, na lokacije, emotivne barijere. Uvijek je onaj film koji si ti snimio u glavi taj film, a sve drugo su replike. Zadovoljna sam filmom kad ga gledam u dobrim uvjetima. Mislim da je film na kraju nosi poruku koju sam željela. Svi se mi vratimo u vrijeme snage i borbe koju smo imali kao adolescenti. To neminovno blijedi, a ta ljubav za životom i snagu su izuzetno bitni”, zaključila je Alamat Kusijanović.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here