To je za nas poseban dan, zapravo cijelu godinu jedva čekamo 13. 6. i svetog Antuna da se obučemo u nošnju, sjednemo na naše konje i sudjelujemo u procesiji – s iskrenim ushitom govori nam “gradska cura” Antonia Kurtela koju je prvo ljubav prema prirodi odvela u Konavle, a onda je ljubav prema Konavljaninu Đurici Pavliću tamo i zadržala. Sa svojim je zaručnikom otvorila Ranch Dubrovnik, Centar za jahanje konja na Grudi, a blagdan sv. Antuna dočekuje svake godine s uzbuđenjem. Ne samo jer joj je imendan, budući “dijeli” lijepo ime sveca koji se danas štuje, kojemu se danas zahvaljuje i zavjetuje, već zbog obnovljene tradicije u kojoj sudjeluje i ona sa svojim konjima.

– Meni je ovo treća godina da sam dio tradicije koju gospar Ivo Vidak njeguje već više od dva desetljeća, po uzoru na tradiciju koja na ovim područjima seže još od početka kršćanstva. Ja sam se u tu priču uklopila sasvim slučajno, posao me doveo u Konavle, gdje sam upoznala Konavljanina Đuricu Pavlića, sada svog zaručnika, a budući da smo oboje od malih nogu voljeli i jahali konje, zvao me da idem s njima na procesiju. Kako sam iz Grada, odnosno nisam Konavoka, prvu godinu nisam nosila konavosku nošnju, ali već druge godine su me nagovorili i rado sam pristala – priča Antonia kojoj jedna od najljepših hrvatskih nošnji stoji “kao salivena”.

-Osim nas nekoliko iz Grada, konavosku nošnju oblače i prijatelji iz Primorja, Župe, pa čak i jedna Baranjka, svi su pozvani i dobrodošli. Gospođa Antonija Rusković Radonić rado me, pazeći na svaki detalj, obukla od glave do pete u konavosku nošnju – pripovjeda Antonia koja svoje slobodno vrijeme provodi na Ranchu, iako nije zapustila ni svoju struku, budući je ova mlada znanstvenica zaposlena u Institutu za more i priobalje Sveučilišta u Dubrovniku.

Kako izgleda blagdan sv. Antuna koji s nestrpljenjem očekuje svake, a posljednjih nekoliko godina, i s posebnim uzbuđenjem?

-Taj dan započinje rano ujutro, kada najprije pripremamo kar i opremu za konje, mažu se kožni remeni, sedla. Konji se kupaju, pletu im se griva i rep. Zatim na red dolazimo mi, sređivanje i oblačenje u nošnju.

Skupljamo se na Grudi u popodnevnim satima, a zatim krećemo lagano prema Pridvorju.

Treba nam nekih 40-ak minuta, konje ostavimo da se odmaraju vezane za masline, dok smo na misi. Iza mise djeci je najveći užitak doći pomaziti i slikati se s konjima, neki se i popenju pa naprave đir.

Zatim krećemo natrag na Grudu, nakon što raspremimo naše ljubimce, odlazimo na zajedničku večeru gdje se družimo do kasno u noć.

Taj dan uzima se slobodno na poslu, odgađaju se svi svakodnevni poslovi i posvećuje se njegovanju tradicije i druženju. Drago mi je da se taj događaj odvija baš na moj imendan, pa mi je zbog toga još i posebniji – zaključuje simpatična Antonia.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here