U svaku od tih starinskih kuća koje su preuređene i ponuđene turistima iz cijelog svijeta, utisnut je pečat osobnosti njenog vlasnika i u tome leži njihov neprocjenjiv šarm. Zbog toga je svaka različita, zanimljiva, autentična, tako ukorijenjena u podneblje koje je bilo domom generacijama svojih vlasnika.

Villa Tantini u selu Radovčići jedna je od njih. I ne čudi što se našla u ovogodišnjem izboru za nagradu Suncokret ruralnog turizma Hrvatske, o čemu će se odlučiti na 5. međunarodnom kongresu o ruralnom turizmu koji se u Cavtatu održava od 27. do 30. travnja.

Nazvana je u čast i spomen na Riloviće koji su nosili nadimak Tantini. Bili su ti nadimci neophodni kako bi se obitelji koje su kretale iz jednog obiteljskog korijena, nakon odvajanja mogle razlikovati. Jer, u Konavlima bi, bez nadimaka bilo gotovo nemoguće raspoznavati iz koje tko obitelji dolazi, jer su se nerijetko ponavljala i imena, uz koja bi se onda pripetavalo ono veliki i mali, stari, njijov i sl. No, u svakom slučaju glazbenik Antun, Toto Rilović nazvao je svoju kuću po nadimku obitelji iz koje je poniknuo. Kuća se spominje u starim spisima još od 15. stoljeća i bila je najvjerojatnije “maticom” iz koje se razgranala obitelj Rilović.

No, novi njen život nastao je na zgarištu koje je njegova obitelj zatekla tamo 1991. Bila je to gomila šuta i mjesto spaljenih uspomena. No, malo je koji Konavljanin ostavio ruševinu koja mu je nekad bila domom. Obnovila se i kuća Rilovića, a onda je spletom okolnosti nekadašnje kuća u koju su dolazili vikendom ili kad bi im god slobodno vrijeme dopuštalo, postalo stalnom adresom.

-Kako je moja obitelj morala napustiti dom u Klarisi zbog povrata imovine, meni se jednog dana samo dogodio klik i rekao sam svojima – a zašto se mi ne bismo preselili u Konavle. Mislim da su svi ostali malo iznenađeni. Ocu je ideja odmah “sjela”, majci baš i ne jer je ona obožavala taj gradski đir, placu, i sve te svoje dnevne urbane rituale. I tako je 2003. ova kuća u Radovčićima postala našim domom, našom stalnom adresom. Ne mogu reći da mi nije nedostajao Grad, meni je Stradun bio dnevni boravak, i u početku mi je bilo jako teško, ali, vrijeme napravi svoje. Odavno sam se priviknuo na život u Konavlima, čak bih mogao reći da sam se odlično snašao i počeo uživati u svemu ovdje – ispričao nam je Toto.

Pitanje je kako bi mu život izgledao da su mu Konavle ostale izborom za povremeni dolazak, a Grad stalna adresa, ali svi mi dobro znamo da su najuzaludnije priče o tome što bi bilo kad bi bilo.

Pa, kako se u svakoj kući u kojoj se u kontinuitetu događa život često okrene neka nova stranica, to se dogodilo i onda kada je kuća Rilovića postala Villa Tantini, a bilo je to 2010.

Tada se naime, dubrovački glazbenik koji je svojom gitarom i pjesmom otvorio mnoga konavoska vrata prijateljstva i poznanstva, počeo baviti ruralnim turizmom, iznajmljivanjem svoje vile. Aktivni je član Udruge Agroturizam Konavle koja je svojim djelovanjem i promišljanjem, te okupljanjem poduzetnih Konavljana, utrla put ka tome da se hrvatski jug sve češće naziva Toscanom.

-Konavle jesu Toscana – posve ozbiljno kaže Toto, nadodajući – ali Hrvatska nije Italija.

U uređenje kuće je sa svojim bratom i obitelji ugradio puno svoje kreativnosti i vještine samostalne izrade pojedinih predmeta, od namještaja do konstrukcija za tende. Može mu u kući u kojoj živi nedostajati svega, ali posla mu sigurno ne nedostaje.

Svojim gostima ponudio je uz originalno namještenu i opremljenu kuću, jacuzzi na taraci s koje puca pogled na more i s koje se za lijepog vremena i Lastovo vidi, ali i prostor nekadašnje vinice, te bazen s okolišem u kojemu se može uživati u miru, tišini i susretu s vlastitim mislima. Sve ono što nedostaje ljudima koji žive u buci velikih gradova, kojima je dan raspoređen u strogo planiranom i nepromjenjivom ritmu.

-Bio je to za mene veliki izazov i ne mogu baš reći da sam znao što me sve čeka, ali ipak bih rekao da se dobro nosim sa svim. Posla je puno, volim stalno nešto dorađivati, dodavati, planirati, do granice, odnosno onoliko koliko mi budžet dopušta – priča uz smijeh.

Kuća Tantina ima dušu, nema u njoj unificiranosti i pomalo nametnute skandinavske bezbojnosti, ona je savršeno uklopljena u podneblje u kojemu je izgrađena s bogatom obiteljskom pričom koja progovara kroz starinske obiteljske fotografije i poneki sačuvani komad namještaja. Sve što je rađeno naknadno napravljeno je rustikalno, fino, s puno detalja, ali i boja koje pršte u ovako osunčanim krajevima.

Neki komadi namještaja su raritetni i neponovljivi, poput stola za kojega je upotrijebljena rozeta sa samostana Klarisa u gradu, a koju je našao na smeću nekih baš davnih godina. Iako su mu prijatelji rekli da se maskeron na pilu ne uklapa u njegovu ruralnu priču, Toto ustraje u svom stavu kako je to dašak Grada koji je donio sa sobom, koji je dijelom njegova habitusa.

Prostor koji nam pokazuje zrači dobrom energijom, lako je zamisliti kako dobra zabava i štimung može biti u atmosferi koja se stvori u podrumu koji je odlično uređen.

Nije teško zamisliti sve one programe o kojima nam priča Toto kao svojim planovima u budućnosti – večerima jazza i klasike koji bi se odlično stopili s prostorom, atmosferom i vlasnikom koji svojom osobnošću zaokružuje cijelu tu priču.

-Konavle su sačuvale svoju prirodu, ljudi koji su se počeli baviti ruralnim turizmom ili agroturizmom krenuli su od onoga što imaju, što su naslijedili i nitko nije to uništavao nekim neprimjerenim preizgradnjama ili megalomanijom. Zbog toga su Konavle posebne, pa i kroz sve svoje specifičnosti sredine koja se održala konzervativnom jer je, zbog stalnih napada i svog položaja, morala ostati “zatvorenom”. To je postalo prednost.

A Grad?

Grad mu je ostao u srcu, iako gotovo više i nema potrebe “vizitat” ga. Pođe tek tu i tamo, sve rjeđe.

-Mojim prijateljima je i tako puno draže da dođu ovdje – kaže.

I ne čudimo im se.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here